Nedavno je (susetsko-bratsko-sestrinski) portal www.lgbti.ba dobio i kutak nazvan „LGBTI čitaonica“, u kome su srećno spajaju dve značajne ideje i misije – ideje aktivizma i kulture čitanja, i upravo tim povodom smo za razgovor zamolili Lamiju Begagić, zapaženu i hvaljenu bosansko-hercegovačku i regionalnu književnicu i urednicu tog već sada važnog i višestruko zanimljivog kutka.

Da krenemo od očiglednog, koji bi bili inicijalni ciljevi „LGBTI čitaonice“?

Za mene lično, otvaranje ovakve platforme značilo je spajanje dvije strasti: književnosti i aktivizma. No, čitaonica, dakako, nije pokrenuta iz ličnih razloga, već iz prepoznavanja potrebe da čitateljke i čitatelji našeg portala na jednom mjestu nađu najbolje od jugoslovenske queer književnosti, ali da to postane i prostor slobode na kojem sami i same mogu objavljivati svoje radove, bilo da se radi o autorskoj književnosti, bilo o prikazima knjiga LGBTI tematike.

Da li je pokretanju ove rubrike možda prethodilo i neko istraživanje čitalačkih navika LGBTI populacije na ovom govornom području?

Ne mogu reći da smo radili formalno istraživanje, niti anketiranje našeg čitateljstva, niti zajednice, ali jesmo se vodile dosadašnjim iskustvima, a to je da su svi tematski događaji koje smo organizovale s ciljem promocije i popularizacije queer književnosti uvijek bivali iznimno dobro posjećeni, što nam je svakako bio jasan signal da potreba za čitanjem i promovisanjem u zajednici postoji. „Čitaonica“ bi trebala biti tek jedan korak, jedna stepenica, a pratit će je, nadamo se, i događaji, promocije, konkursi i javna čitanja.

Šta je tvoj lični utisak na temu kulture čitanja i LGBTI populacije ovde i sada?

Nezgodno mi je odgovoriti na ovo pitanje, moj je dojam da se malo čita generalno, ali za naći uzroke tome moramo otvoriti mnogo ladica i mnogo tema delegirati na stol. Obrazovne politike bi svakako bile jedna od njih, a potom i sistemska podrška države autorima, izdavačima, nebriga o bibliotekama, način poslovanja knjižara… Bez obzira o kojoj se populaciji radi, morale bismo sve to propitivati da bismo dale neke odgovore, a bojim se da za to ovdje nemamo dovoljno prostora.

Kako će teći odabir sadržaja za ovo ćoše vašeg portala?

Zasad imamo listu djela koje ćemo objaviti do kraja godine, to su tekstovi autorica i autora iz BiH, Srbije i Hrvatske. Za narednu godinu također imamo u najavi sjajne radove nekoliko etabliranih autorica iz BiH, Slovenije i Hrvatske, a svakako ćemo u narednim mjesecima objaviti i javni poziv i nadati se odzivu i neetabliranih i neafirmisanih autorica i autora.

A kako reaguju pozvani pisci i spisateljice koje srećeš na ovu vašu misiju?

Svi su, naravno, susretljivi i raspoloženi za saradnju, mnogi se zahvaljuju na svemu što radimo kada je popularizacija književnosti, ne samo queer tematike, u pitanju.

Hoće li biti dovoljno relevantnog materijala i hoće li „LGBTI čitaonica“ pokrivati i prevedenu književnost?

Nadamo se da hoće, vjerujemo da queer motivi u književnosti mogu biti široko tumačeni i da se zaista daju prepoznati u nizu dijela mladih i autor/autorica i srednje generacije iz svih jugoslovenskih republika, te da ih neće manjkati. Planiramo prevoditi autorice iz Makedonije i Slovenije, za to već kujemo neke dogovore sa mladim prevoditeljicama, a ako bude prilike da nam neko od izvanjugoslovenskih autora besplatno ustupi prava, budući da sve radimo na volonterskoj bazi, naravno da ćemo im rado pružiti prostor.

Kako ti se čini zastupljenost i tretman LGBT motiva i likova na uzorku post-Yu književnosti danas?

Kako nagovijestih i u odgovoru na prethodno pitanje, mislim da je sve više naslova koji tematiziraju svakodnevni život gej muškaraca i lezbejki, ali i druge queer teme. Kolovođe su uglavnom žene, autorke, kako rekoh, srednje i mlađe generacije. One otvaraju prostor, ne više ni stidljivo, nego u „mainstream“ književnost ulaze na velika vrata. Baš kako i treba.

Možemo li da očekujemo da će, kao, čini se, prirodna dopuna, „LGBTi čitaonicu“ pratiti i literarni konkursi i/ili književne večeri/tribine…, naravno, na LGBTi teme?

Plan nam je da se oko čitaonice „zavrti“ čitav niz propratnih događaja koje smo, manje-više, organizovale i prije čitaonice, ali bi sada to mogle zaista upakovati u jednu jasnu priču, s glavom i repom.

Sveukupno gledano, kako ti izgleda stanje prava LGBT zajednice i pojedinaca u Bosni i Hercegovini danas i gde vidiš najviše prostora za pomak/napredak?

Nedavno smo moja kolegica, kolege i ja pisali na rečenu temu, u vidu odgovora na jedan prilično senzacionalistički tekst o pravima LGBTI ljudi u BiH. Tu smo naveli nekoliko stvari koje potkrepljuju našu tezu da stanje, dakako, nije sjajno, ali je daleko od te crne slike kakva se ponekad u medijima plasira. Radi se mnogo, što ne znači da se ne može i ne mora raditi još i više. Najviše prostora za napredak, kao i u svim aspektima, vidim u obrazovanju, edukaciji, udžbenicima, univerzitetima, kurikulima i školskim klupama.

Razgovarao: Predrag Azdejković

Related Posts

Leave a Reply

Your email address will not be published.