Sara Cunningham je LGBT+ aktivistkinja i osnivačica neprofitne organizacije Free Mum Hugs. Nije oduvek imala shvatanja kakva ima danas. Živela je u maloj i konzervativnoj sredini Oklahome i priznavala za ispravno samo ono što je zvanični crkveni stav. Prema tome, i homoseksualnost je smatrala grehom. Promena je usledila onda kada se njen sin, Parker, autovao kao gej. Njena organizacija Free Mum Hugs danas okuplja ljude širom sveta i ima sedište u svakoj američkoj državi. Cilj im je da kroz edukovanje stvore nehomofobičnu sredinu kako u školama tako i na radnim mestima. I naravno, trude se da pomognu roditeljima i deci da sačuvaju svoj autentični odnos i razumevanje. Osim toga, Sara je i autorka knjige „How Do We Sleep at Night“ (prim. prev. Kako spavamo noću), prema kojoj čuvena glumica i producentkinja Jamie Lee Curtis uskoro snima film. Sara želi da donese promene. Ali ona ne poziva svet da prihvati i ovaj deo ljudske zajednice, već da ga slavi – i to je upravo ono što me inspirisalo kod nje i zbog čega sam je pozvala da govori za Optimist.
Vaš aktivizam je započeo sa Facebook postom u kojem nudite svoje prisustvo na venčanjima, kod onih mladenaca čiji roditelji ne žele da dođu jer se njihova deca venčavaju sa istopolnim partnerima.
Zapravo, bila sam matičarka na istopolnim venčanjima. Neprestano sam slušala od svih tih prelepih parova kako njihovi roditelji odbijaju da priznaju njihovu vezu i da prisustvuju na svadbama. Iz frustracije sam na svom Facebook profilu objavila svoju fotografiju s podignutom rukom i sa opisom koji je glasio nešto poput: „Ako vaša biološka mama ne želi da prisustvuje vašem istopolnom venčanju, pozovite mene, ja ću biti tu. Biću vaš najveći obožavatelj! Doneću i šampanjac!” Taj post je postao viralan. Ljudi iz celog sveta su komentarisali ,,I ja ću doći!” i to je privuklo nacionalnu pažnju. Preko noći Free Mom Hugs je postao pokret.
Kako je došlo do toga da se Free Mum Hugs zapravo rodi kao organizacija?
Suprug i ja smo bili sa sinom i njegovim prijateljima na Paradi ponosa 2014. godine. Bila je to moja prva namerna interakcija sa homoseksualnom zajednicom. Otkrila sam da je to lepa zajednica, ispunjena duhom. Zaljubila sam se. Tako sam sledeće godine, napravila transparent na kojem sam napisala Free Mom Hugs (prim. prev. Besplatni mamini zagrljaji) i otišla na Okc Pride festival. Nudila sam zagrljaj svima koji su sa mnom ostvarili kontakt očima. Prvi zagrljaj je pripao mladoj devojci koja mi je priznala da je njena mama nije zagrlila već četiri godine. A potom sam sigurno izgrlila još stotine njih i svaka osoba je imala sličnu priču o otuđenju i odvajanju od porodice. Tog dana sam otišla kući prekrivena od glave do pete šljokicama i ispovestima koje su mi slomile srce i progonile me. Znala sam da želim nešto da učinim. Otpočela sam volontiranje, ali i da pričam svoju priču, kao i da prikupljam edukativnu literaturu za roditelje. Usledile su pozivnice da držim govor u crkvama, književnim klubovima, preduzećima i LGBTQ događajima. A ja sam želela da učinim sve kako bih podstakla roditelje da zadrže svoje autentične odnose sa svojom LGBT+ decom. Ubrzo sam izradila još jedan, boljeg kvaliteta, natpis Free Mom Hugs i marširala sam Paradama ponosa.
Niste oduvek imala shvatanja kakva imate danas. Kako ste se osetili kada vam je sin rekao da je gej?
Nisam dobro prihvatila tu vest. Rekla sam neke stvari i ponašala se na način zbog kojeg danas žalim. Svoju knjigu „Kako spavamo noću“ sam objavila 2014. godine. To je majčin memoar. Napisala sam ga prvenstveno za sebe – dokumentovajući taj deo svog životu, pomirenje svojih verskih shvatanja sa prihvatanjem toga da imam homoseksualnog sina. Gajila sam svoju decu više od 20 godina u konzervativnoj hrišćanskoj evanđeoskoj crkvi. Tamo smo naučeni da verujemo da je homoseksualnost pogrešna, jedan od najgori grehova koji je i Bog osudio. I kao takva žena od vere nisam mogla da odobrim homoseksualizam. Kad je moj sin izašao iz svog ormara, ja sam ušla u svoj. Onda sam se obrazovala o istoriji ljudske seksualnosti, o onome šta nauka kaže, ali i onome šta sveti spisi moje vere zaista govore o homoseksualnosti – a to je bilo ništa. Saznala sam da su spisi korišteni protiv homoseksualne zajednice pogrešno protumačeni i zloupotrebljeni. Bila sam prevarena. Tada sam i postala matičarka na istopolnim venčanima i upoznavala sam porodice koje su poput moje. Napisala sam knjigu i mada zvuči apsurdno reći, bilo je to kao da je moja knjiga dala mamama poput mene dozvolu da istraže o svemu, a kad su to učinile – obrazovale su se i uključile u aktivizam. A čula sam i od ljudi iz LGBT+ zajednice kako moja knjiga nije promenila to ko su oni, ali im je pomogla da sagledaju i perspektivu svojih roditelja.
Šta mislite da je vaš sin želeo da čuje od vas u momentu kada vam je rekao da je gej?
Volim te. Hvala ti što si mi poverio ovaj važan deo svog života. Hajde da ispečemo kolač, ukrasimo ga sa duginim bojama i proslavimo!
Pričajući o autovanju, kome smatrate da je teže? Roditeljima ili deci? Ili je jednako?
Imam jednu svoju izreku: ,,Niko nije pretraživao o Bogu, svetim spisima ili o sebi više od homoseksualaca koji su hrišćani i od njihovih majki.” Međutim, prema svom iskustvu sa Free Mom Hugs, verujem da je deci ipak teže. Oni zaista moraju da istraže sebe i da rizikuju da budu odbačeni od svojih porodica, crkvenih parohija i mnogih delova društva. Trenutno u Americi homoseksualnoj zajednici može biti odbijeno stanovanje, zdravstvena zaštita, pa čak i usluga na javnom mestu.
Pričali smo već o vašoj prvoj poseti Paradi ponosa. Da li mislite da je Parada od krucijalnog značaja za vidljivost LGBT+ zajednice?
Da, jer je i meni otvorila vidike te 2014. godine. Tada sam otkrila koliko je to lepa zajednica. Iskreno verujem da je LGBT+ zajednica još jedan prirodan izraz ljudske seksualnosti. I da je DAR od Boga.
Nažalost, roditelji iz Srbije najčešće osećaju sramotu i žele da sakriju homoseksualnost svoje dece. Da li bi pomoglo kada bi postojala grupa za podršku preko koje bi se roditelji mogli da upoznaju i samim tim da shvate da nisu jedini koji imaju homoseksualno dete?
Apsolutno! Još ranije sam pronašla privatnu online Facebook grupu za majke sa homoseksualnom decom. Tamo sam dobila izvor podrške i obrazovne religijske resurse koji su mi pomogli da bolje razumem svog sina. Osim toga edukovala sam se o tome koliko su sveti spisi pogrešno interpretirani, a to je bitno jer ta interpretacija izaziva veliku sramotu u zajednici i njihovim porodicama. Ko želi da se priključi može poslati e-mail na lizdyer55@gmail.com i Liz će ga dodati. Ali svakako je značajno i da postoji grupa na lokalnom nivou.
Poznate su vam mnoge priče o deci koja su odbačena od strane roditelja.
Previše puta sam čula slične priče. To razara sve članove porodice, a pogotovo decu. Mnogi pripadnici homoseksualne zajednice svih životnih dobi pate od depresije, rizičnog ponašanja, i još gore, od suicidnosti.
I sve se to događa samo zbog seksualnosti.
Da. Zbog konzervativnih shvatanja, zbog poruka koje verski lideri šalju. Sve su to poruke nastale iz straha i neznanja. Kada čujemo poruku ljubavi i obrazovanja koju šalje crkva, videćemo promene u svetu oko nas.
Neki roditelji vrše pritisak na svoju decu da budu u heteroseksualnim vezama. Neki ih čak izbacuju iz kuće.
To je snaga srama, straha i neznanja. U mnogim američkim državama, uključujući Oklahomu, praksa konverzijske terapije je i dalje legalna, tražena je i plaća se. Konverzijska terapija, koja se ponekad naziva i reparativna terapija, je bilo koji pokušaj promene čovekove seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja. Konverzijska terapija je opasna praksa. Često smrtonosna.
Čak ni onima čiji roditelji delom prihvataju njihovu seksualnost i ne stvaraju im probleme, nije idealno. Jer roditelji su isključeni iz njihovog života, ne žele da upoznaju njihove partnere i osećaju sramotu. Koju biste poruku poslali roditeljima?
Dobro se sećam šta mi je sin rekao, kada sam još bila na početku svog puta prihvatanja. Zapravo, rekao mi je dve stvari koje su me potresle do temelja.
1. “Ja sam tvoj sin 21 godinu, sada mi ti trebaš da mi budeš mama.”
2. „Želim da budeš u svim oblastima mog života. Ali koliko ćeš biti zavisi od tebe.”
Koja je misija od Free Mom Hugs organizacije?
Osnažiti svet da slavi LGBT + zajednicu kroz vidljivost, obrazovanje i razgovor. I da, i dalje se grlimo.
Razgovarala: Jovana Ivetić
Više tekstova iz broja 59 – april 2021. možete pročitati na (Klik na sliku):
Leave a Reply