Đovani Đani Versaće je bio čuveni modni kreator i dizajner filmskih i pozorišnih kostima. Na njegove kreacije najviše uticaja su imali Endi Vorhol, moderna apstraktna umetnost i prostitutke iz njegove rodne Ređo di Kalabrije. I sam je više puta ponavljao kako nikada ne bi postao ono što jeste da nije odrastao u ovom najsiromašnijem, ali i najživopisnijem, delu Italije. Kalabrijom su u doba njegovog detinjstva udruženim snagama vladali mafijaši, beznađe i siromaštvo. Ovakve prilike su uticale da se veliki broj mladih devojaka posveti pružanju seksualnih usluga u zamenu za novac. Dok ga je vodila kroz ulice grada majka malog Đovanija imala je običaj da ga često cima za ruku pokušavajući da mu odvrati pažnju od prijateljica noći koje su ispred bordela reklamirale svoju robu. Smerna Frančeska Versaće se svim silama trudila da svog sina vaspita u strogom katoličkom duhu. Kada je već postao slavan Đani se često šalio govoreći kako verovatno ne bi obraćao toliko pažnje NA prostitutke da se njegova majka nije toliko trudila da mu skrene pažnju SA njih. Kasnije je upravo u izgledu „tih prelepih, magičnih žena“ tražio inspiraciju za svoje modele koji su mu doneli svetsku slavu. Zato je voleo da naglašava kako on „sve vreme šije za drolje“.
Dok je njegov stariji brat voleo bejzbol, mali Đovani je svoje slobodno vreme provodio u majčinom krojačkom salonu gde je u društvu dvadesetak zaposlenih žena prelazio svoje prve dizajnerske metre. Imao je svega deset godina kada je načinio svoje prve kreacije. Njegova mala sestra Donatela je mogla da se pohvali kako je već sa jedanaest godina ponela haljinu koju je dizajnirao jedan Đani Versaće.
Uprkos protivljenju oca Đani početkom sedamdesetih napušta studije arhitekture i odlazi u Firencu kako bi otpočeo karijeru u modnom biznisu. Od formalnog obrazovanja iz oblasti dizajna nema ništa, tako da jedino može da se osloni na bogato iskustvo koje je stekao u majčinom krojačkom salonu. Pametnom i talentovanom Đaniju to je sasvim dovoljno za početak.
Donatela je u Firenci upisala književnost i vikende provodi u studiju svoga brata. Kasnije se sele u Milano gde Đani radi za neke poznate modne kuće. U 32. godini života, na nagovor brata Santija, Đani osniva sopstvenu kompaniju. Kako bi pomogao bratu Santi je, kao diplomirani ekonomista, napustio posao računovođe u rodnom gradu. Tako je u milanskoj Via dela Spiga 1978. godine otvorena prva prodavnica sa ženskom kolekcijom. Kao zaštitni znak odabrana je glava Meduze zato što je Versaće bio fasciniran grčkom mitologijom odakle je i odabrao mit o fatalnoj ženi koja umesto kose ima zmije i čiji pogled pretvara u kamen. U početku prodaja nije išla tako dobro, ali je trenutak bio idealan. Milano se u to doba borio za svoje mesto pod modnim suncem i nametao kao prestonica mode tako da je uspeh talentovanog momka sa siromašnog juga bio gotovo izvestan.
Tokom osamdesetih godina minulog veka Versaće je uspeo da se nametne kao omiljeni dizajner rok i pop zvezda, glumaca i članova kraljevskih porodica. Zvezde su volele njegove odevne predmete upravo zbog doze erotičnosti koje su sa sobom nosili. Govorilo se da su njegove haljine popularne samo zbog tela koje otkrivaju, a takođe se pričalo kako Armani oblači supruge, a Đani ljubavnice. Osim što je dizajnirao za njih on je takođe bio inspiracijama nekim umetnicima. Tako mu je, na primer, Elton Džon posvetio album koji je objavio 1997. godine, a 2007. je na scenu milanske Skale postavljen balet u čast slavnog dizajnera. Iako su večernje haljine iz njegove kolekcije prodavane i po ceni od 15.000 dolara Versaće je lansirao i modne linije namenjene klijenteli sa skromnijim primanjima i davanjima, dečju odeću, nakit, parfeme, galanteriju kao i niz luksuznih proizvoda za kuću. Njegova firma je imala godišnji obrt od 800 miliona dolara, a prodavnice širom sveta su nicale kao pečurke posle kiše. Poznat je i po tome što je uveo plemenit običaj da manekenkama isplaćuje enormno visoko honorare kako bi ih pridobio za reviju. Bilo je to doba vladavine Versaćea kada su modnim pistama hodale Naomi, Sindi, Linda…
Bio je i veliki ljubitelj umetnosti kao i kolekcionar dragocenih dela iz raznih epoha i različitih stilova.
Nikada nije krio da je homoseksualac, a veći deo života proveo je u emotivnoj vezi sa Antonijom D’Amikom, koji je takođe bio modni dizajner, zadužen za sportsku liniju. Tazbina svog zeta nikada nije prihvatila i zavolela.
Sredinom devedesetih dijagnostikovan mu je karcinom, nakon čega su usledili meseci hemoterapije. U ovom periodu sama smrt polako počinje da biva inspiracija, tako da su na jednoj reviji modeli nosili krstove, a njegov omiljeni model Naomi Kembel je ispalila nekoliko ćoraka iz pištolja.
Ipak, nije rak ono što će tri godine kasnije došlo glave slavnom dizajneru već „ljudski faktor“. Pedesetogodišnji Đani Versaće je tog 15. jula 1997. godine izašao iz svoje kuće u Majamiju da bi kupio novine i ritualno popio kafu u obližnjem kafiću. Svedoci kažu da tog jutra nije kupio kafu već samo magazin „Vog“. Na povratku kući, pre nego što se popeo uz stepenice svoje vile, Đanija je sa dva hica u glavu i vrat usmrtio serijski ubica Endi Kunanan. Jedini svedok bila je televizijska voditelja Mersiha Čolaković koja je radila na TV Sarajevo i TV Beograd. Na sudu je najpre svedočila pod lažnim imenom bojeći se odmazde italijanske mafije, a tek posle pod pravim imenom. Usledila je jedna od najneuspešnijih potraga u istoriji. Policija je tapkala u mraku, a ubrzo nakon zločina Kunanan je izvršio samoubistvo. Iza sebe nije ostavio oproštajno pismo u kome bi objasnio svoje motive. Pokrenuta je policijska istraga koja je trajala čak pet godina. Bezuspešno su traženi motivi zločina, koji do danas nisu razjašnjeni. Istragu su pratili protivrečni detalji i teorije koje nisu dovele do konačnog odgovora. Podaci iz biografije Endrua Kunanana nisu prestajali da pune novinske stupce, a najviše se pisalo o tome da je serijski ubica bio muški žigolo. Otkriveno je da je tom profesijom počeo da se bavi kao srednjoškolac i da je često ucenjivao svoje mušterije. Ispostavilo se i da nije bio samo „Đanijev obožavalac“ već da su se njih dvojica upoznali na jezeru Komo u Italiji, kao i da su se početkom devedesetih sreli u San Francisku. Da li su se viđali i nakon toga, ostalo je misterija.
Na Đanijevoj sahrani prisustvovalo je više od dve hiljade ljudi, a između ostalih bila je prisutna i Dajana, princeza od Velsa, koja je mesec dana kasnije i sama nastradala pod nerazjašnjenim okolnostima.
Motivi Kunananovih zločina do danas nisu otkriveni u potpunosti što je inspirisalo kreatore serije „Američka krimi priča“ da drugu sezonu posvete upravo ovom ubistvu. Nakon izuzetno hvaljene i višestruko nagrađivane prve sezone, posvećene suđenju O’Džeju Simpsonu, kreator Rajan Marfi odabrao je još jednu slavnu ličnost kao temu svog serijala.
Serija počinje od kraja, od samog ubistva, a onda paralelno pratimo kako se razvijao život slavnog kreatora i ozloglašenog kriminalca.
„Kunanan je smišljeno birao svoje mete, ljude koje je želeo da osramoti, ponizi, da se na neki način osveti za život kakav on sam nije mogao da vodi“, rekao je Marfi. „Nije me zanimala sama procedura oko zločina već pokušaj da razumemo psihologiju nekoga ko je počinio te strašne stvari.“
Serija je zasnovana na knjizi „Vulgarne usluge“ („Vulgar Favors: Andrew Cunanan, Gianni Versace, and the Largest Failed Manhunt in U.S. History”) novinarke Morin Ort iz 1999. Iako je porodica Versaće ovo delo kritikovala kao fikciju i odbila da učestvuje u seriji, producenti kažu da je reč o „pažljivom izveštavanju i temeljnom istraživanju”.
Morin Ort u knjizi iznosi tezu da je Kunananova motivacija bila slava po svaku cenu i to ako je moguće sa što manje truda. Ona smatra kako je ubica želeo da živi kao Versaće, ali da ne uloži više truda nego što je potrebno da se smeste dva metka u nečiju glavu.
„Znate, u današnjem svetu nije tako velika razlika između toga da budete slavni zbog zločina ili zbog seks trake kao Kardašijanke ili da postanete predsednik Amerike jer ste bili rijaliti zvezda“, kazala je Morin Ort.
Edgar Ramirez koji u seriji tumači ulogu slavnog kreatora smatra da je Đanija ubila homofobija.
„Kunanan je svako veče bio na vestima, svi su ga tražili, ali iz nekog razloga nisu mogli da ga uhvate“, kaže Ramirez. „Đanija je, na kraju, ubila homofobija. To nam je stalno iskrsavalo pred očima dok smo čitali izveštaje o istrazi. Kunanan nije zaustavljen isključivo zbog svojih gej veza.“
Kunanan je predstavljen kao duboko poremećen čovek koji je održavao odnose sa imućnim starijim muškarcima i navodno bio ili ljubavnik ili prijatelj sa najmanje dvojicom od svojih pet žrtava.
Riki Martin koji u seriji tumači ulogu Đanijevog životnog partnera Antonija D’Amika smatra kako bi ova antigej predrasuda trebalo da bude eliminisana iz javnog diskursa jer šteti LGBT zajednici. Smatra da je važno da iskoristi svoju popularnost kako bi se borio protiv mržnje i diskriminacije.
„Ako ne koristim moć koju mi muzika ili ova uloga pružaju i sam bih bio posredni saučesnik zločina“, kazao je Martin.
Glavni sukob u seriji između Đanija i njegove sestre Donatele, koju tumači Penelope Kruz, jeste oko toga da li bi on trebalo da se javno autuje ili ne. Donatela je smatrala kako bi ovaj čin bio koban po njihovu modnu imperiju.
Male su šanse da će Đanijeva sestra pogledati seriju jer je već izjavila kako je i dalje boli kada njenog brata prikazuju neistinito i lažno. U zvaničnoj izjavi kuće „Versaće” piše da je „serija tužan pokušaj da se stvori senzacionalna priča i da je od svih mogućih prikaza Đanija odabrana lažna, izobličena verzija Morin Ort”. Daje se navodi kako Morin Ort tokom rada na svojoj knjizi nikada nije kontaktirala članove Đanijeve porodice tako da zbog toga nije imala neophodne podatke da ispriča celu priču.
Zanimljivo je da je deo scena snimljen je u pravoj Versaćeovoj vili u Majamiju. Rajan Marfi je rekao da je to bilo posebno iskustvo. Enterijer nekadašnjeg Đanijevog doma je više nego poseban.
Iza Đanija Versaćea je ostala modna imperija o kojoj se staraju njegova sestra i brat, a veliki deo bogatstva koje je pre njegove smrti iznosilo milijardu dolara, nasledila je i njegova sestričina Alegra. Ostao je i niz članaka, tekstova i knjiga o tome zašto je mladi sociopata tog kobnog dana ubio slavnog kreatora. Jedna od teorija pretočena je u igranu seriju koja je pred gledaocima.
Piše: Milan Aranđelović
Leave a Reply