U septembarskom broju britanskog gej magazina Attitude objavljen je tekst o LGBT situaciji u Srbiji koji prenosimo u celosti.
Srbija od 2017. ima premijerku koja je otvoreno gej. Iako je ova pozicija donela Ani Brnabić posebne privilegije, isto se ne može reći za gej muškarce u ovoj državi. Ana Brnabić je premijerka države u kojoj joj ne može da se uda, da stupi u partnerstvo niti da zakonski ima dete sa svojom devojka. Sve zato što je lezbejka. Međutim, pre šest meseci, njena partnerka Milica Durdić rodila je sina. Ovaj događaj nije dobro prihvaćen od strane ostalih članova LGBT zajednice.
„Kada sam čuo vest, osećao sam ljubomoru“, kaže Darko Živkov Popov.
„Brnabić je sada dobila ono što je htela. Ja bih to isto uradio da sam na njenom položaju. Da sam žena, takođe bih našao način da imam dete.“
Darko već dugo želi dete- ta želja je postala jača kada je otpočeo vezu sa Damirom Ambrisakom.
„To je zato što je Damir video kako se lepo slažem sa njegovim sestrićem“, Darko objašnjava.
Gej parovima u Srbija nije dozvoljeno da usvajaju decu, ne postoji banka sperme, ljudi bez partnera ne mogu da se podvrgnu vantelesnoj oplodnji. Jedina opcija je otići preko, što Darko i Damir planiraju da urade na duže staze.
Upoznali su se u gej baru početkom 2017. u Novom Sadu, drugom gradu po veličini u Srbiji, poznatom po Exit festivalu koji se dešava u tvrđavi svakog leta.
„Ne, nismo se baš upoznali tamo“, Darko kaže, „Video sam ga tamo. Bilo je kao na filmu. Bili smo u mračnom baru i video sam Damira kako stoji ispod svetla, odmah mi se svideo.“
Darko je saznao da imaju zajedničke prijatelje i uspeo je da sazna Damirov broj telefona. Nedelju dana kasnije izašli su na kafu.
Damir kaže: „Od početka smo bili nerazdvojni, ali meni to nije predstavljalo ništa više od prijateljstva- dok mi se nije upalila lampica u glavi.“
Nedavno se preselio u Beograd gde ima posao 3D umetnika. Darko radi kao office menadžer i nada se da će se uskoro pridružiti Damiru.
„Život nije mnogo drugačiji u Novom Sadu ali je Beograd mnogo veći i u njemu se osećamo slobodnije. Takođe, našli smo klubove u kojima se pušta muzika koja nije srpski folk“, Damir kaže kroz smeh.
Beograd je moderan i napredan, ima dosta gej klubova i postaje popularan kod turista iz zapadnih zemalja. Ali Srbija takođe ustavom zabranjuje istopolne brakove. Iako poslednjih godina nije bilo incidenata na godišnjem prajdu, na toj manifestaciji ima više policajaca nego učesnika. „U takvom okruženju ne možeš da slaviš različitost“, obojica se slažu.
„Istog dana kada je prajd, organizuju se skupovi gde se promovišu tradicionalne porodične vrednosti. Možda više niko ne baca kamenice na nas ali ovakvi skupovi predstavljaju indirektan napad.“
Ovaj par nije nailazio na neprijatne situacije, međutim: „Dosta smo povučeni kada izađemo napolje“, kaže Darko. „Kada prođemo ulicom ljudi vide dva druga. Dovoljno smo pametni da ne izazivamo ljude.“
„To što radimo je možda glupo, ali ja želim da se vratim kući u jednom komadu“, on dodaje.
Darko i Damir za sebe smatraju da su jedinstven par u smislu da je njihovo „izlaženje iz ormara“ prošlo veoma mirno. Damir kaže: „Ja imam veoma dobar odnos sa svojim roditeljima, i čim sam počeo da izlazim sa Darkom, kada sam imao 20 godina, rekao sam im da mi se sviđaju muškarci. Nisam želeo da ih lažem.“
Njegova majka ga je pitala da li je siguran i da li želi da poseti psihoterapeuta. „Mislim da je to predložila zato što je htela da me zaštiti. Ipak bi više volela da sam strejt zbog situacije u Srbiji i zbog moje bezbednosti. Život bi mi bio lakši. Ali ona me je prihvatila i Darko joj se veoma svideo.
Darko dodaje: „Ovo je bilo novo za mene jer nikad nisam pričao o svojoj seksualnoj orijentaciji sa roditeljima.“
„Krio sam od njih da sam deset godina bio u vezi sa muškarcem. Kada sam video kako divan odnos Damir ima sa svojom porodicom, to je probudilo u meni želju da „izađem iz ormara“.
„Ispostavilo se da su moji roditelji već sumnjali na to. Veoma sam bio prijatno iznenađen kako je pozitivno moj otac reagovao.
Iako (mala) većina ljudi u Srbiji (59%) kaže da nema problem sa LGBTQ zajednicom, anketa iz 2017. je otkrila da 21% Srba smatra da istopolne veze treba da budu ilegalne. Pet godina ranije, istraživanje je pokazalo da 48% populacije misli da je homoseksualnost bolest.
Stefan Sparavalo radi kao aktivista za organizaciju „Da Se Zna“ koja registruje zločine iz mržnje prema LGBTQ zajednici i pruža psihološku podršku. Zbog uloge koju ima, Stefan smatra da nailazi na poteškoće kada je u pitanju premijerka Ana Brnabić.
„Kao organizacija imali smo moralnu dužnost da podelimo svoju radost kada smo čuli da je dobila dete, zato što je to pre svega način da se privuče pažnja javnosti na istopolne roditelje. U isto vreme, koristimo ovo kao zahtev da se stavi akcenat na donošenje zakona o istopolnim zajednicama.“
On dodaje: „Objavio sam sledeći tvit u to vreme: ’Čestitam cimerki Ane Brinabić na bebi.’ Pre svega, Ana Brnabić nema nikakva prava na to dete.“
Inauguracija Ane Brnabić izazvala je naslove širom sveta. Većina je iskazivala iznenađenje, ali u Srbiji je to viđeno kao strateški potez predsednika Aleksandra Vučića kako bi utišao ostatak Evrope. Nekoliko godina ranije, 2014, srpsku vladu je ispitao Amnesty International zbog činjenice da nisu ništa uradili kako bi se izborili sa problemom homofobije. „Čuli smo priče mladih ljudi kojima je bilo lakše da kažu ljudima da su gej baš zbog figure Ane Brnabić“, kaže Stefan. „Ta činjenica pomaže vidljivosti LGBTQ osoba ali osim toga nam ne pomaže.“
U intervjuima, Brnabić naglašava činjenicu da ne želi da je ljudi vide kao vođu LGBTQ zajednice već da se fokusiraju na njen rad. U intervjuu za The Guardian negirala je da je Srbija homofobična država. „Ali“, Stefan nastavlja, „činjenica da ona ne nailazi na negativne reakcije svoje okoline, da homofobija generalno ne postoji. Ona je poslovna žena koja je radila u stranim zemljama i samim tim se kreće u drugim društvenim krugovima od većine ljudi.“
„Ona negira problem koji evidentno postoji.“
„Da Se Zna“ je organizacija koja postoji od 2015. i registrovala je desetine slučajeva homofobije.
„Nemamo mnogo slučajeva ozbiljnog fizičkog nasilja. Najčešći incidenti su slučajevi verbalnog nasilja, pretnji i ucena“, objašnjava Stefan. „Teško je reći koliko se često ovo dešava. Neke prijave su incidenti koji su se desili pre nekoliko godina, ali smo zaključili da se 90% incidenata uopšte ne prijavljuje.
Srbija je 2012. prestavila novi krivični postupak za zločine iz mržnje, kao deo sporazuma oko učlanjenja u Evropsku uniju, Stefan dodaje.
„Od tada, samo jednoj osobi je donesena presuda. Sudije nisu voljne da taj krivični postupak primene i nisu sigurni kako da pristupe u tim situacijama. Naša vlada je time ispunila svoje obaveze prema EU ali ne čini ništa da tu meru sprovede.“
„Jedinu obuku iz te oblasti koju policija i sudije imaju smo pružili mi i nekoliko internacionalnih organizacija.“
Međutim, kako Stefan navodi, situacija se poboljšala u odnosu na prethodne godine. Od 2014. tokom prajda nije bilo nikakvih incidenata nasilja. Pride Info Centar, u blizini Predsedništva, je otvoren avgusta 2018. Ljudi mogu tamo da se obrate u slučaju da im je potrebna pravna ili psihološka pomoć. U tom objektu je obezbeđenje prisutno 24 sata. Bilo je situacija kada su grupe mladih ljudi pokušale da provale.
U intervjuu za The Guardian, Brnabić je takođe istakla da se neće fokusirati na reformu LGBTQ prava u bliskoj budućnosti.
„Ona smatra da će se situacija poboljšati sama od sebe ako Srbija počne ekonomski da cveta“, kaže Stefan. „Ali kakav je to argument?“
„Uzmimo za primer Saudijsku Arabiju ili Bahrain. To su bogate zemlje, ali tamo LGBTQ osobe nemaju lep život. To tako ne funkcioniše.“
Jedina prava pobeda LGBTQ zajednice u poslednjih nekoliko godina, on dodaje, je to da operacija promene pola nije potrebna ljudima koji žele da promene pol.
Brnabić zbog svog privilegovanog položaja može da negira probleme. Nije poznato kako je njena partnerka ostala u drugom stanju ali izgleda da se podvrgla vantelesnog oplodnji van zemlje- nešto što je finansijski nedostižno za većinu Srba.
„Znam ženu koja je posetila banku sperme u Hrvatskoj svojevoljno, i sama umetnula spermu kada se vratila kući. Na taj način je zatrudnela“, kaže Stefan. „Takođe postoje priče o lezbejkama koje su zatrudnele uz pomoć gej para, i izgledaju kao „normalan“ par ostatku sveta. Vode dvostruki život.“
Nažalost, Darko i Damir nemaju toliku kontrolu nad roditeljstvom kao što imaju žene. „Za mene, prva opcija je uvek bila surogat majka“, Darko kaže. „Nikada nisam ozbiljno razmišljao o usvajanju ali tu opciju neću skroz isključiti. Jednostavno bih želeo da prenesem svoje gene.“
Već godinama želi da upozna lezbejku sa tom istom željom, ali do sada nije imao sreće. Damir dodaje da ako se to ne dogodi, pokušaće da usvoje dete. „Postoji mnogo dece koja nemaju roditelje, kojoj bismo mogli da pružimo ljubav.“
Njih dvojica to nikada neće moći da urade u svojoj zemlji- i ne žele to.
Damir kaže: „To bi se loše odrazilo na tu devojčicu ili dečaka. Srbija je veoma patrijarhalno društvo puno stereotipa. Trebaće mnogo vremena pre nego što ljudi počnu da prihvataju jedni druge. Ne želim da svoj teret stavljam na leđa našeg deteta.“
Darko dodaje: „Brnabić ni ne misli na takve stvari. To je još jedna od mnogo privilegija koje su dostupne premijerki: njeno dete će ići u privatnu školu, ili će se premijerka nakon isteka mandata sa svojom partnerkom preseliti u neku stranu državu, gde je istopolno roditeljstvo prihvaćeno.“
Otići u inostranstvo je jedino rešenje za Darka i Damira u ovom trenutku. „Imamo sreće što obojica imamo prava na mađarski pasoš, zato što su naši preci iz te države. Trenutno idemo na časove mađarskog, i nadamo se da možemo podneti za mađarske papire za šest meseci. Naša želja za decom je jedini razlog što napuštamo Srbiju.“
Mađarski je poznat kao veoma težak jezik zato što je u poređenju sa drugim jezicima veoma drugačiji. Darku je lakše zato što je stalno slušao jezik od svoje bake. Nažalost, pre se nisam trudio da ga naučim, zato to za mene sada predstavlja izazov“, kaže Damir.
„Mađarski pasoš nam pruža više opcija za put u ostale zemlje. Razmišljamo o kasnijem preseljenju u Kanadu ili Ameriku.“
Za sada je to puki san za dvojicu muškaraca. „Pre nekoliko godina, stalno sam sanjao kako sam u drugom stanju“, kaže Darko. „Uvek sam hteo svome sinu da dam ime Vuk. Ali sada imamo sestrića sa tim imenom, tako da za naše dete moramo da smislimo drugo ime.“
Prošlog decembra, Darko se spustio na koleno i zaprosio svog dečka. „On je sada moj verenik.“ Njih dvojica gledaju jedan drugog i Darko pokazuje prsten.
„Za mene ovo je simbol slobode. Za nas će i dete predstavljati slobodu. S druge strane, mnogo ljudi bi gledalo na dete kao nešto što nosi mnogo ograničenja.“
Damir dodaje: „Dete će u stvari za nas biti blagoslov, ali svakako sa sobom nosi mnogo odgovornosti. To takođe našoj vezi donosi dozu zrelosti. Mnogo homoseksualaca u Srbiji nije psihički zrelo zato što nemaju realan pogled u budućnost. Mi smo odlučili da sami oblikujemo svoju budućnost.“
Više tekstova iz broja 50 – oktobar 2019. možete pročitati na:
Leave a Reply