U julu organizovana je prva Parada ponosa u Budvi, a manifestacija je protekla u znaku sukoba policije i protivnika gej parade. Oko 30 ljudi učestvovalo je na Paradi ponosa koji je organizovao LGBT forum Progres. Razgovarali smo sa predsednikom te organizacije Zdravkom Cimbaljevićem.
Organizovana je Povorka ponosa u Budvi. Koliko si zadovoljan (odnosom države, policije, građana)? Da li može okarakterisati kao uspeh ili neuspeh?
Iza Povorke ponosa u Budvi stoji uspjeh. Puni društveni uspjeh. LGBT Forum Progres pokazao je svoju ozbiljnost, kapacitete i riješenost da nastavi s politikom i praksom zastupanja LGBT zajednice i koncepta unapređenja društvenog prihvatanja LGBT osoba. U Crnoj Gori, izuzetno tradicionalističkoj sredini, organizovana je prva Povorka ponosa. To je istorijska činjenica koja, dugoročno, mora ubrzati mentalitetsko poboljšanje i sazrijevanje. Za dominantnu većinu u ovoj zemlji homoseksualnost je bolest a različita seksualna orjentacija neprihvatljiva za etičke vrijednosti. Prvom Povorkom LGBT zajednica je napokon pokazala svoju vidljivost ali i odlučnost da prkosi i protivi se svojoj marginalizaciji. LGBT zajednica napokon se identifikovala kao ozbiljan i autonoman društveni, kulturološki i politički faktor na koji treba računati. Budvanski Pride nosi i snažnu poruku donosiocima odluka na svim nivoima. Posebno zato što je ubrzao razotkrivanja na političkoj sceni, ali i u civilnom društvu. Od budvanskog Prida sve će postati jasnije, ali i čistije. Postojali su užasni pritisci, kako institucionalni tako i neformalni, da se Prajd u Budvi ne desi. Prajd je pokazao da LGBT osobe nisu prihvatljiva grupa ni za vjerske strukture, većinu političkih partija, većinu donosilaca odluka i službenika države, na žalost ni za dobar dio lidera civilnog društva. Bilo je teško spram njihovih snažnih uticaja i pritisaka ostati neutralan i stvar dovesti do kraja. Vlada je pokazala punu ozbiljnost i potvrdila evropski identitet. Policija, s kojom smo puno radili poslednje tri godine, bila je na visini zadatka. Policija je odbranila misiju služenja i zaštite građanina. Njenim pristupom na samom Prajdu smo potpuno zadovoljni. Nimalo, na žalost nismo zadovoljni, onim što policija čini da se procesuira nasilje s Prajda i poveća bezbjednost rukovodstva i članova LGBT Foruma Progres kao i svih onih koji su se solidarisali s crnogorskom LGBT zajednicom.
Nedeljama pre i posle Povorke ponosa bio si bombardovan pretnjama. Da li se plašiš za svoju bezbednost? Šta se dešava s tim pretnjama?
Negativna strana budvanskog Prajda je eskalacija mržnje i nasilja. Po prvi put se osjećam užasno nesigurno. Bilo je teško kada sam se autovao ali je nakon Prajda, moram priznati, mnogo gore. Registrujemo povećano nasilje u svim gradovima. Protivnici ljudskih prava i LGBT osoba kao da su postali vidljiviji, brojniji i organizovaniji. Postaje nemoguće izaći na ulicu. Kompletno rukovodstvo Progresa je ugroženo. Svi su počeli da nas izbjegavaju. Niko neće probleme i neprijatnosti na ulici. LGBT aktivisti postali su mete. Policija tvrdi a smo sigurni. Siguran sam u svom stanu i kancelariji. Nigdje drugo. To nas boli. To nije sloboda. Najnoviji slučaj napada na predsjednika Upravnog odbora Progresa potvrđuje da više nismo sigurni ni u domovima u kojima živimo. Taj primjer potvrđuje koliko su policijske procjene bezbjednosnog rizika limitirane pa i neozbiljne. Ipak u cijeloj situaciji trudimo se biti konstruktivni. Sve uredno prijavljujemo. Riječ o oko 200 incidenata na ulici, telefonom, poštom, socijalnim mrežama. Pratimo preduzimanje službenih radnji. Cijenimo da je napokon vrijeme da neko u ovoj zemlji i krivično odgovara zbog nasilja nad LGBT osobama. Uz pomoć ambasade SAD u Podgorici sprovodimo program pravne pomoći. Zahvaljujući tome u prilici smo da registrujemo sve slučajeve, pažljivo ih pratimo i analiziramo. Snaga i ozbiljnost crnogorske države dodatno se može potvrditi, ili devalvirati, kroz efikasnost njenog pravosuđa.
Bio si u Vankuveru kao grand maršal njihove Povorke ponosa. Koliko ti je važna podrška LGBT aktivista iz inostranstva za tvoje aktivnosti u Crnoj Gori i kako se ta podška manifestuje?
Svi volimo, korektno je reći, da se naš rad poštuje i potvrđuje njegov smisao. Posebno u oblasti ljudskih prava. Posebno na ovim prostorima, gdje se suočavamo s brojnim izazovima i opstrukcijama. Jako sam ponosan na ukazanoj časti i povjerenju. Osjećaj da predvodite takav događaj i da predstavljate jednu zemlju i naciju, njenu LGBT zajednicu i organizaciju, je jedinstven. Kod nas se to još nedovoljno razumije. Ali jednom će se shvatiti da su i to prilike, poput vrhunskih sportskih događaja, za promociju zemlje, njenih potencijala i rezultata. Odlazak za Vankuver je bio u dobrom tajmingu. Policija nam je savjetovala da privremeno svi odemo iz zemlje. Vjerujem da je to pomoglo mojoj sigurnosti. Bar na kratko opet sam se osjećao čovjekom s dostojanstvom kojeg drugi poštuju. U Crnoj Gori, počev od moje porodice pa na dalje, predmet sam pljuvanja, odricanja, psovanja i prebijanja. Ipak, svakog se jutra probudim i kažem da će ovo biti bolji dan. Strpljenje i trud nas još nisu izdali. Međunarodna podrška je od ključne važnosti. Posebno je dragocjena kako bi se naša politička elita ohrabrila da nastavi sa reformama i socijalnim promjenama. Međunarodni faktor je ključan da bi bili zaštićeni. Bez međunarodne pažnje LGBT osobe u ovom dijelu Evrope bi linčovali. Znanje da postoje prijatelji i solidarni pokreti u inostranstvu izuzetno su potrebni i za jačanje LGBT zajednice.
Da li podržavate Povorku ponosa u Podgorici koju organizuje Queer Montenegro i kakvu saradnju sa tom organizacijom imate?
LGBT Forum Progres svakako ne zastupa, niti dozvoljava, ekskluzivitet na polju ljudskih LGBT prava ali želi da njeguje sjećanje sazrijavanja ideje o Povorci ponosa koju smo po prvi put javno predstavili prije više od dvije godine. Podržavamo organizovanje svakog događaja ponosa i na njemu ćemo biti prisutni. Krajem maja ove godine Progres je inicirao uspostavljanje pune programske i tehničke saradnje sa NVO Queer Montenegro. Predložili smo formiranje međusobnih timova koji bi, na paritetnoj osnovi, u utvrđenom roku, utvrdili oblasti saradnje i prioritete LGBT zajednice. Jedan od timova isključivo bi se bavio pitanjem organizovanja Povorki ponosa u Crnoj Gori. Progres se od svog osnivanja zalaže za jačanje kapaciteta i osnaživanje LGBT zajednice da postane vidljivija u crnogorskom društvu. Odmah po usvajanju Nacionalne LGBT politike organi Progresa su pripremili i usvojili program „Vidljiva LGBT zajednica“. U sklopu ovog programa realizovan je i budvanski Prajd. Planiramo, do septembra 2014., organizovati u svakoj opštini po jednu javnu LGBT manifestaciju. U to spada i nacionalni Prajd, u Podgorici. Cijenimo da je od ključne važnosti da naše dvije, i sve ostale, organizacije zajednički pripreme i organizuju ovaj događaj. Mišljenja smo, zbog ukupne snage zajednice i korišćenja resursa, da Podgorici nisu, u istom mjesecu, potrebna dva Prajda. Opredjeljenje LGBT Foruma Progres je da se između dvije organizacije uspostavi puno povjerenje, napravi dogovor o ulogama i aktivnostima, međusobnom uključivanju u pojedinačne i razvijanje zajedničkih aktivnosti, zaključi Sporazum o međusobnoj saradnji te da se u interesu LGBT zajednice riješi pitanje šetnji i Povorki ponosa LGBT zajednice.
Koliko je podrška vlasti Crne Gore realna a koliko samo lepo slovo na papiru?
Vlada Crne Gore pruža istinsku i doslednu podršku unapređenju ljudskih prava LGBT osoba. To se manifestuje kroz izmjene i dopune određenih zakona a posebno kroz usvajanje veoma kvalitenog programskog dokumenta pod nazivom Strategija Vlade Crne Gore za unapređenje kvaliteta života LGBT osoba. U sistemu Vlade i dalje ima snažnih otpora LGBT pravima i u praksi brojni državni službenici i funkcioneri rade sve što mogu da opstruiraju napredak. Odnos lokalnih vlasti je izuzetno problematičan i zabrinjava. Tom pitanju niko ne posvećuje pažnju a na tom nivou LGBT pokret trpi užasnu diskriminaciju i ignorisanje.
Da li možeš da napraviš presek stanja od kada si počeo da se baviš aktivizmom i danas, koliko se situacija promenila, na bolje ili loše?
Bezbjednosno i kulturološki sve je ostalo isto ali smo policiju itekako, na bolje, promijenili. Rak rana sistema i dalje su državni tužioci, neefikasno sudstvo i, prema LGBT, neprijateljsko i licemjerno obrazovanje. Promijenila se, sasvim, politička podrška. Problem više nije u vlasti, vladajućem establišmentu, kako je to bilo kada sam se autovao. Danas je veći problem u demokratskoj alternativi, većem dijelu opozicije, koja na žalost, regrutuje, uz Crkvu, protivnike ljudskih prava i ravnopravnosti LGBT osoba. Nikako da shvate da se s tom platformom demokratskim putem ne može osvojiti vlast. LGBT zajednica očekuje i zahtijeva puno više senzibiliteta i korektnosti od opozicionih struktura.
Kako na vaše aktivnost gleda LGBT populacija? Koliko je zadovoljna vašim radom?
Uspjeli smo prilično da organizujemo LGBT zajednicu u Crnoj Gori. Nakon Prajda u Budvi organizaciji je pristupilo 30-tak novih članova. To je izuzetno priznanje u ovoj sredini. Progres posebno može biti zadovoljan intelektualnom LGBT elitom koju je okupio i pridobio uz svoj program. Na dnevnoj osnovi dostupni smo članstvu ali i ukupnoj zajednici, bez izuzetka, u rješavanju svih pitanja. Dosljedno pratimo potrebe LGBT zajednice i uspješno ih javno zastupamo. Zajednica itekako cijeni činjenice da smo unaprijedili kvalitet medijskog izvještavanja o LGBT osobama i pravima, kapacitete policije, povećali procesuiranje nasilja i mržnje nad LGBT osobama pred pravosuđem, dobili prve pravne bitke, izmijenili zakone kojima smo poboljšali tretman LGBT osoba, posebno trans osoba, doprinijeli kvalitetu i usvajanju vladine LGBT politike.
Kako motivisati veći broj LGBT osoba da se priključi aktivizmu?
Izuzetno zahtjevan proces. LGBT osobe, koje su posvećene ljudskim pravima, i dalje radije aktivizam ostvaruju kroz druge uopštene NVO, koje se obično bave svim i svačim. Uglavnom se plaše ili klone etiketiranja i prepoznavanja u LGBT dimenziji. Kroz kvalitetnu i odgovornu pripremu i realizaciju programa Progres se rezultatima trudi motivisati LGBT zajednicu za snažniju podršku. Neki žele biti vidljivi neki, posebno bogatiji i uticajniji članovi, žele djelovati iz sjenke. Uspostavili smo i nekoliko servisa koji direktno regrutuju novo članstvo. Pored LGBT Skloništa, koje je proizvelo najveći broj aktivista, uspostavljen je i program psiho-socijalne podrške i javnog zastupanja koji itekako, svojim rezultatima, motivišu na aktivizam. Razvili smo i stipendijski program kao i socijalni fond koji pomaže socijalno ugrožene članove LGBT zajednice. Njegujemo solidarnost i želimo smanjiti posljedice siromaštva LGBT osoba u cjelini.
Kad je u pitanju LGBT scena u Crnoj Gori, da li postoje kafići i klubovi koje može okarakterisati kao gej?
Postoji nekoliko friendly mjesta, uglavnom u Podgorici, ali to je sve. Socijalni život LGBT zajednice nije razvijen, niti je još uvjek uspostavljena scena. Tome smo snažno posvećeni. Pored LGBT skloništa, koje odlično i održivo funkcioniše, razvija se i rad prvog LGBT sportskog kluba. Uz podršku Savjeta Evrope radimo na otvaranju prvog socijalnog centra LGBT zajednice koji će imati i elemente kafića i dajtinga. Do kraja godine održaće se i prvo izdanje Monte Queer Festa.