Predstava „Strah od leptira“ premijerno je prikazana prošle godine u Teatru Vuk. Po motivima romana „Poljubac žene pauka“ Manuela Puiga nastala je ova predstava u zatvoru koja prikazuje Dušana Kaličanina kao Vjerana Miladinovića Merlinku i Zorana Pajića kao antirežimskog aktivistu Nikolu. Njih dvojica kroz prepričavanje scena iz domaćih filmova grade priču o Srbiji devedesetih i dve različite perspektive. Korona je zaustavila izvođenje ove predstave koja se od novembra vraća na repertoar Teatra Vuk.
Pozorište, film ili televizija? Prednosti i mane?
Na prvom mestu pozorište. Odatle sve kreće. Svi mi studiramo pozorišnu glumu i to nam je baza, tu istražujemo i sebe i likove, tu imamo najveću kreativnu slobodu. Iz predstave u predstavu dolazimo do novih saznanja, rešenja, oslobađamo se, igramo i učimo zanat. Film i serije su ipak nešto drugačije. Ne postoji ta direktna povezanost sa publikom, ali ipak, kamera je ta koja sve čita i ne trpi laž. Sva tri polja imaju svoju moć i draž, pitanje je samo šta vam više leži i gde se osećate udobnije. U pozorištu možete da promenite i poboljšate svoju ulogu, da dodate, ili oduzmete nešto, dok na filmu to nije moguće, šta ste snimili, snimili ste. Ali ipak, film i serije ostaju iza vas, generacije i generacije vas iznova gledaju, a pozorišne predstave ostaju samo u sećanju.
Kako je COVID-19 uticao na tvoj posao i karijeru?
Uticao je na taj način da tri meseca nisam ništa radio. Odmorio se jesam, ali mi je nedostajalo pozorište i snimanje. Trebalo je da 13. marta odigramo premijeru predstave „Novi početak“, ali je zbog korone odložena. Sva snimanja su mi bila pomerena za kraj juna i početak jula. Inače sam tip koji voli da provodi što više vremena kod kuće, ali već trećeg meseca sam se osećao beskorisno. Krajem juna smo završili snimanje australijskog filma, a početkom jula smo počeli snimanje „Jugoslovenke“. Tako da smo nastavili tamo gde smo stali.
COVID-19 je uticao i na našu mobilnost, ali si uspeo da odgledaš Madonin koncert u Lisabonu. Utisci?
Neverovatno je kako ta žena uspeva da i u pozorišnom prostoru napravi spektakl, s tim što je ovde ipak bila intimnija atmosfera. Sa novim albumom imala je potrebu da se vrati onoj Madoni sa početka karijere gde joj nije bilo važno šta će ko da kaže i gde nije pratila muzičke trendove, već je dala čistu emociju, eksperimentisala je sa raznim žanrovima i to je prenele i na koncert, bila je svoja, sirova, provokativna i emotivna.
Gledajući tvoje klipove na društvenim mrežama stiče se utisak da jako voliš kolače i hranu uopšte! Kako je bilo držati dijetu?
Jesam hedonista, a ta ljubav prema kolačima je još veća, jer već skoro godinu dana ne jedem slatko, pa nalazim izgovore da zbog klipova moram da ih jedem. Kod mene je problem što kad mi daš celu činiju kolača ja ne pojedem samo jedan, ili dva, nego se ne smirujem dok ne pojedem sve. Prvo pojedem sve iz svog tanjira, a onda prelazim na tuđe, kad neko ne pojede sve. Zato moram da imam meru, ili da se skroz odreknem slatkiša.
Koliko često ideš u teretanu i koji je tvoj savet za sve oni koji razmišljaju da počnu sa treninzima?
Kada nisam mnogo zauzet idem pet puta nedeljno. Imam ogromnu krivicu kada idem dva, ili tri puta u toku nedelje. Više nije u pitanju samo fizički izgled, već navika koja je prerasla u potrebu. Savetovao bih svima koji počinju sa treninzima da rade sa trenerom, ili sa osobom koja ima iskustva, kako bi ih posavetovao i uputio u pravilan rad sa spravama. Kada vidite prve rezultate, nikako se ne treba opuštati, već nastaviti sa treninzima još intenzivnije.
Predstava „Strah od leptira“ u kojoj glumiš pored Dušana Kaličanina premijerno je prikazana pre godinu dana i dobila je odlične kritike. Kakav je bio rad na predstavi?
Uživao sam tokom procesa rada sa Dušanom i našom rediteljkom Isidorom Goncić. Mnogo znači kada radiš sa osobama koje poštuješ i poznaješ. Imali smo isti cilj i viđenje tog dela. Sklopile su nam se energije i sve je teklo glatko. Razgovarali smo mnogo i istraživali, igrali se i verovali jedni drugima. Ponosan sam na našu predstavu i drago mi je što je i publika i kritika prepoznala naš trud i želju da ova predstava uspe. Svako izvođenje je drugačije i radujem svaki put kada igramo.
Dušan i ti ste često u istim projektima. Kako je raditi s njim?
Dušan je veliki profesionalac i talenat. Misleći je glumac, užasno znatiželjan, što je jako bitna stavka za svakog glumca. Lagodno je raditi sa njim. Dobro se poznajemo i kroz ovaj rad na predstavi „Strah od leptira“ sam ga još bolje upoznao. Kao kolega ti mnogo pruža, nije škrt, pomaže ti u procesu rada, karakteran je glumac i ogroman je dijapazon likova koje može da odigra. A pritom je i duhovit i zabavan, nikad dosadno sa njim.
Predstava se bavi LGBT temama. Kako ti vidiš zastupljenost LGBT tema u srpskom pozorištu i kinematografiji?
Stidljivo se provlači i u našem pozorištu, a naročito na filmu. Mi smo u seriji „Istine i laži“ obrađivali tu temu. Imali smo jedan gej par koji pokušava da svoju vezu održi u današnjem vremenu. Zaista je publika lepo primila tu priču, što je podstrek i za druge produkcije. I dalje je ta tema jako rizična za producente, što zbog straha da ne izgube publiku, što zbog osuda. U pozorištu je ipak malo bolja situacija. Tu i tamo se pojavljuju predstave koje obrađuju LGBT teme. Potrebno je uraditi jedan LGBT film, ili seriju koji će u celini predstaviti sve probleme kroz koje LGBT osobe prolaze, to može biti i drama, komedija, triler, nebitno koji žanr, ali je bitno da se ta tema predstavi što većem broju ljudi.
Koje bi serije, filmove i pozorišne predstave koje si gledao mogao da preporučiš našim čitaocima?
Tokom korone sam imao potrebu da ponovo gledam Bergmanove filmove. Posle nekoliko godina od poslednjeg gledanja njegovih dela, ti filmovi meni pružaju sasvim drugu emociju, bliži su mi i razumljiviji. Njegov film „Krici i šaputanja“ je remek delo kinematografije, kao i film „Fani i Aleksandar“. Zatim, preporučio bih film „Žena pod uticajem“, Džona Kasoveca, a od domaćih film „Pre istine“, Kokana Rakonjca. Od serija „Euforija“, „Ljudi sa Menhetna“, „Nadzirači“, a od predstava „Petrijin venac“, „Režim ljubavi“, „Zašto je poludeo gospodin R“.
Šta možemo očekivati od tebe u budućem periodu?
Očekujem premijeru australijskog filma „Here be Dragons“, zatim američku seriju „Outpost“, kao i seriju „Jugoslovenka“, koju trenutno snimam. Ima tu još nekih projekata, ali o tom potom.
Razgovarao: Predrag Azdejković
Više tekstova iz broja 56 – oktobar 2020. možete pročitati na (Klik na sliku):
Leave a Reply