Foto: Ivana Milovanović
Foto: Ivana Milovanović

Teya Dora: Ramonda je simbol snage i volje za životom


Razgovarali smo sa Teya Dorom, talentovanom pevačicom i kantautorkom koja je ove godine predstavljala Srbiju na Evroviziji sa pesmom „Ramonda“. Ona nam otkriva inspiraciju iza ove emotivne pesme, deli svoja iskustva sa velikog takmičenja, govori o izazovima sa kojima se suočila i deli svoje stavove o važnim društvenim pitanjima. Ovaj intervju pruža uvid u njen umetnički svet, njene planove za budućnost i poruke koje želi da prenese svojom muzikom.

Teya je jedna od najperspektivnijih mladih muzičarki na srpskoj sceni. Njen jedinstveni glas i emotivne interpretacije brzo su je izdvojile kao talentovanu umetnicu. Počela je svoju muzičku karijeru pre nekoliko godina, ali je brzo stekla priznanje svojim singlovima i saradnjama sa drugim muzičarima.

Ove godine je predstavljala Srbiju na Evroviziji sa pesmom „Ramonda“, koja nosi ime po cvetu simbolu snage i otpornosti. Pesma je inspirisana željom da se prenese poruka nade i borbe u teškim vremenima, a njen mistični zvuk i emotivni tekst osvajaju srca publike. Teya Dora je tokom priprema za PZE radila sa talentovanim timom muzičara i tekstopisaca, što je rezultiralo pesmom koja je dočarala emocije i poruku koju je želela da prenese.

Njen nastup na Evroviziji je bio zapažen zbog snažne vokalne izvedbe i autentične interpretacije, čime je stekla brojne nove obožavaoce širom Evrope. Teya Dora je umetnica koja se ne boji eksperimentisanja sa različitim žanrovima i koja svojim radom nastoji da doprinese raznovrsnosti i kvalitetu muzičke scene. Nakon Evrovizije, planira da nastavi sa radom na novim pesmama i projektima, donoseći svežinu i inovativnost u svoju muziku.

Možeš li nam reći nešto više o inspiraciji iza pesme “Ramonda”?
Prva muzika koja je nastala je uvod koji čujete. To sam jednog dana napravila krajem prošlog leta, nakon što sam slušala soundtrack filma “Edward Scissorhands”, koji je režirao Tim Burton. Želja mi je bila da zvuči mistično i kao neka uspavanka. Kasnije smo Luka Jovanović i ja razradili drugi deo pesme, ali nismo imali refren. Tekst sam radila sa Andrijanom Kadovićem Ajzijem. Došli smo na ideju priče i shvatili da je ramonda najlepša metafora i simbol koji može dočarati ono što smo hteli da kažemo. U ovom svetu mnogo ljudi svakodnevno pati, trenutna situacija u svetu i kod nas je teška, a ljudi su generalno nekako zatvoreniji i plašljiviji. Hvala Bogu da je rok za predavanje pesme za Evroviziju produžen jer sam refren smislila nedelju dana pre samog roka. Ramonda predstavlja snagu i volju za životom i borbom za isti, mislim da nam je ovakva poruka uvek preko potrebna. Smatrali smo da je poruka univerzalna, ali takođe i predstavlja naš narod i njegovu snagu, zbog čega smo se odlučili da je ovo dobra pesma za Evroviziju.

Koji su vam najveći muzički uzori i kako su oni uticali na tvoj rad?
Pa iskreno, nisam sigurna, trenutno ih nemam, više se inspirišem dobrim pesmama. Kad sam bila mlađa, imala sam više uzora, kao što je na primer Sia. Ona je neko ko stvarno ume da napravi dobru pesmu i slušala sam dosta njenu muziku, razmišljajući o tome koji je recept za odlično napisanu pop pesmu. Vremenom sam shvatila da je super imati taj recept, ali da će pesma najviše dotaći ljude ako je iskrena i dolazi iz prave emocije.

Kako vidiš budućnost srpske muzičke scene i svoju ulogu u njenom oblikovanju?
Nadam se pomaku u smislu više eksperimentisanja sa žanrovima. Mislim da sam već doprinela dosta jer sam dokazala da i sa baladama koje nisu konvencionalne možete postići ogroman uspeh.

Šta bi savetovala mladim muzičarima koji sanjaju o velikoj sceni kao što je Evrovizija?
Prvo moraju da imaju dobru pesmu i moraju stvarno da veruju u nju. Mora da postoji neka poruka čak i ako je pesma brza i zabavna. Ja sam tokom PZE takmičenja i proba imala dosta prepreka i malo je falilo da odustanem, ali nešto u meni mi nije dalo. Morate verovati u sebe i u ljude sa kojima radite i biti uporni.

Kako su izgledali tvoji dani tokom Evrovizije? Da li imaš neki poseban trenutak koji ti je ostao u sećanju?
Iskreno, mislim da i dalje nisam svesna da sam bila predstavnik Srbije na Evroviziji, možda me to samo udari jednog dana, još ga čekam. To je bio kao drugi deo onoga što smo doživeli na probama za PZE, samo mnogo lakši jer smo sve to već prošli, samo je sve bilo nekako veće. Moram da priznam da mi se svašta u tom periodu izmešalo u glavi i da sam imala i svoje neke privatne probleme, ali sam na kraju uspela da prebacim ceo fokus na nastup i mnogo mi je drago zbog toga jer se takvo iskustvo dešava samo jednom u životu. Momenat koji ću pamtiti je prva proba sa publikom dan pred polufinale gde sam konačno osetila arenu i energiju cele Evrovizije.

Da li si ostvarila nova poznanstva ili saradnje sa drugim izvođačima tokom Evrovizije? Koji su ti bili omiljeni učesnici ovogodišnje Evrovizije?
Upoznala sam sve artiste, svi su divni. Saradnje će se desiti, nadam se par njih. Trenutno se rade dva dueta sa izvođačima Evrovizije i jedva čekam momenat kad budu izašli. Omiljene pesme su mi bile iz Hrvatske, Grčke, Ukrajine, Jermenije i Švajcarske.

Sve je počelo dramom oko Breskvice na PZE, a ispostavilo se da će na Evroviziji biti mnogo više skandala i drama, od protesta zbog učestvovanja Izraela do diskvalifikacije Holandije. Koliko je to sve bilo naporno za učesnike i kako si se ti nosila s tim?
Moram da priznam da sam prvu dramu sa PZE doživela lično jedno dan i po, a posle skapirala da je to prosto nešto što je moralo da se desi. Koliko brzo se desilo, toliko brzo se i završilo. Dramu na Evroviziji nisam doživela tako, ja sam tamo bila da predstavim Srbiju i svoju pesmu i to sam i radila, nisam ni znala puno o tome šta se dešava. Obaveštena sam posle Evrovizije šta se zapravo desilo i jako mi je žao zbog toga. Dosta nepravdi je učinjeno prema određenim artistima i nadam se da će se to razrešiti u narednom periodu.

Koliko se uopšte tokom Evrovizije govori o temama koje nemaju nikakve veze sa muzikom?
Ne toliko, bar ja nisam dobijala druga pitanja van muzike što se tiče intervjua. Uglavnom se postavljaju jedna te ista pitanja. Mi kao artisti smo se međusobno, naravno, doticali i drugih tema.

Nakon pobede Nema na Evroviziji otvorila se tema nebinarnosti.
Ja sam na njegovu pobedu gledala kao na pobedu njegovog nastupa i pesme. Nema sam upoznala i smatram da je divna osoba. Pesma mi se jako dopala kao i nastup. Želela sam iskreno da pobedi Hrvatska i Baby Lazanja, ali na kraju dana to je takmičenje i prosto se desilo da ove godine pobedu odnese Nemo.

Evrovizija je veoma važan događaj za LGBTQ+ populaciju. Kako vidiš svoju ulogu kao umetnice u podršci LGBT pravima i inkluzivnosti?
Moj stav je da svako živi svoj život kako želi, dok god ne radi nešto što ugrožava druge ljude. Smatram da svako može biti ono što želi i ono što jeste, i to je apsolutno njihova stvar. Nisam osoba koja javno izlaže svoje stavove o temama koje nisu vezane za muziku, a razlog je zato što ne želim da pričam o nečemu o čemu ne znam baš sve i da time utičem na neke ljude koji se možda ugledaju na mene. Ja sam uvek za ljubav, mir i ljudsku dobrotu, i svojom muzikom se trudim da to i prenesem. Bilo to tužna pesma koja nekome može pomoći da se isplače i oseća bolje, ili pesma koja uliva nadu da se možeš izboriti sa svim ako to odlučiš, ili nešto potpuno treće, uvek se trudim da kroz muziku kažem najviše.

Da li misliš da će ovogodišnji događaji uticati na budućnost Evrovizije i na koji način?
Veoma je moguće da hoće, jer koliko sam razumela još uvek nisu razrešene sve stvari koje su se dogodile.

Koji su tvoji naredni planovi nakon Evrovizije?
Radim na svojoj muzici kao i uvek i pripremam set za nastupe. Želja mi je da izađu ta dva evrovizijska dueta kao i moj EP do kraja ove godine.

Razgovarao: Predrag Azdejković

Više tekstova iz broja 78 – jun 2024. možete pročitati na (Klik na sliku):