Na ovogodišnjoj Nedelji ponosa imaćete prilike da uživate u maestralnim i provokativnim fotografijama Nikola Đukića, umetnika iz Novog Sada. To je bio povod da porazgovaramo sa ovim umetnikom, čije radove smo objavljivali u ranijim brojevima „Optimist“ magazina.

djukicautoportreti-10Često se govori kako je Novi Sad tolerantan grad. Da li je to istina?

Od nedavno se za Novi Sad govori da je grad tolerancije i ljubavi… Verujem da to zaista i jeste tako. Nikada mi se nije desilo da doživim neku neprijatnu situaciju. Mada čuo sam za neke slučajeve, ali to nisu bili meni bliski ljudi pa nemam osećaj ugroženosti. Ono što me više brine je neka vrsta autonetolerancije koju gejevi često ispoljavaju jedni ka drugima ili čak sebi. Mislim da je to veći problem ali da se o njemu ne govori toliko, jer dokle god neko ne prihvati sebe ne može da očekuje ni od drugih ljudi da bude prihvaćen.

Kako se gejevi u Novom Sadu upoznaju i druže?

Putem aplikacija za upoznavanje. To je najlakši način jer smo svi umreženi i svi smo postali androidi i svi gledamo u telefone i očekujemo neke poruke i pozive. Naravno, postoje i staromodni načini upoznavanja u gay friendly kafeima.

Šta želiš da nam poručiš svojim fotografijama?

Kao neko ko se bavi stvaralaštvom, pre svega istražujem samog sebe i svojim radovima dajem smisao svom postojanju i prenosim svoja saznanja putem različitih medija (fotografija, crtež, muzika, video). Zavisno od koncepta, svaki rad ima drugačiju poruku. Ono sto me najviše inspiriše i što bi u globalu moglo da se stavi u jedan celokupni koncept je lepota različitosti i nesavršenstva.

Koliko je teško naći modele?

djukicautoportreti-6Ranijih godina je bilo teže naći modele, jer su se ljudi pomalo plašili mojih ideja. Zbog toga sam počeo da eksperimentišem sa sobom kao modelom. Kasnije su se takvi eksperimenti svideli nekim ljudima pa su počeli da se javljaju. Obzirom da se ne bavim modnom fotografijom, trudim se da prikazujem tela koja nisu savršena i ne uklapaju se u opšteprihvaćene esteske kodekse. Tako da danas nije teško naći modele.

Šta nam možeš reći o izložbi koju pripremaš za Nedelju ponosa?

ČITAJTE:  Miss i Mister Queer Balkana

Izložba nosi naziv “ANTIQUUS – Priče o bogovima i herojima”. Tema izložbe se bazira na ideji da lepota ne predstavlja isto što i savršenstvo, kao i na činjenici da je zbog estetskih normi koje nameću društveno prihvatljive predrasude o polnosti i muškosti, nesavršeno telo okarakterisano kao ne-lepo, nekulturno, umanjeni su mu značaj i snaga.

Radovima koje predstavljam na izložbi želim da iznesem svoj stav o svetu koji me okružuje, dakle, svetu punom predrasuda, a isto tako i da problematizujem uobičajene reprezentacije i čitanja nagog muškog tela u savremenom društvenom, političkom i estetskom smislu. Antički bogovi i heroji nose likove običnih ljudi, pa samim tim na mojim radovima je sam čovek predstavljen kao bog ili heroj.

Gde pronalaziš inspiraciju?

Inspiraciju najčešće pronalazim u običnim i jednostavnim stvarima. Ponekad u pričama ili u muzici. U ljudima koji me okružuju ili koje upoznam.
Kako se pored fotografije bavim i stvaranjem muzike, dešava se da me neki zvuk inspiriše na nešto, pa se iz muzike koju sam napravio razvije slika koja prati tu muziku.
Kao neko ko ima konstantnu potrebu za stvaranjem, koja se odvija na dnevnom nivou, inspiracija se nalazi u svemu.

U jednom pozivu za modele, napisao si da izgled tela nije bitan, čak je poželjno da ne bude nabildovano. Ovo za gej svet opterećen izgledom i mišićima zvuči veoma čudno?

Verujem da je tako, upravo zbog predrasuda o kojima sam ranije govorio. Nekako sam stekao utisak da ako si gay automatski bi trebalo da si redovan u teretani, da se razumeš u modu, da slušaš određenu vrstu muzike, da voliš životinje ili se boriš za mir u svetu. Naučen sam da je svako od nas individua, pa shodno tome, ne volim da podilazim sudu javnog mnjenja.

ČITAJTE:  Miško Stevanović: Razočaralo me je ignorisanje srpskih LGBT organizacija

U čemu leži muška lepota?

Muška lepota leži u intelektu i duhovnosti. Za mene su te dve stvari uvek išle nekoliko koraka ispred svega ostalog.

Koje su tvoje ambicije kada je fotografija u pitanju?

Pomeranje granica u čačkanju tabu tema i istraživanje samog sebe.

Razgovarao: Predrag Azdejković


Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.