U decembru prošle godine imao sam čast da budem u žiriju za izbor mistera i mis BallCanCan u Beču. Bilo je to izuzetno zanimljivo i zabavno druženje na kome su se okupila LGBT dijaspora sa Balkana, ali i gosti iz matice. BallCanCan već godinama organizuje ovaj izbor i prošlogodišnji pobednici bili su Blagoje Bjeloglavić i Jelena Kleinschnitz. Zajedno smo izabrali mistera Sima Gajića i mis Leu Persen. To je bila prilika da porazgovaramo sa njom, naročito o trans sceni u Hrvatskoj iz koje i dolazi.
Čestitam na tituli Miss BallCanCan. Osim što ćeš se boriti za mir u svetu, koja će biti tvoja misija?
Lea Persen: Osvajanje titule Miss BallCanCan nije mi donijelo nikakvu obavezu, ali mi je omogućilo da se moj glas čuje barem malo glasnije i dalje od Zagreba, gdje živim. Ne može se reći da sam aktivistica i boriteljica za ljudska prava, ali se trudim gdje god bila i koliko god je u mojoj moći mijenjati svijest ljudi u svojoj okolini o postojanju različitosti i prihvaćanju toga. Ovogodišnja misija bit će mi da prisustvujem svakoj gay paradi na Balkanu i time dam podršku organizatorima i još hrabrijim učesnicima.
U Zagrebu se prošle godine održao Dragram festival, organizuju se trans žurke… Šta nam možeš reći o trans sceni u Zagrebu?
Lea Persen: U gradu Zagrebu je tek prošle godine zapravo procvala trans scena. Svih prijašnjih godina ona nije dolazila do naročitog izražaja, tek ponekad bi se organizirao neki drag queen show u gay klubovima Hotpot, Rush i Dramatic.
U lipnju (jun) prošle godine organizirala sam prvi trans party u gay klubu Denis. Iako se održava samo jednom mjesečno, ovo je jedina vrsta partija u regiji namijenjena isključivo transicama, crossdresserima i njihovim muškim obožavateljima. Trenutno pokušavam osnovati plesnu skupinu s kojom bih izvodila plesne performanse i time dodatno obogatila trans scenu.
U studenom (novembar) prošle godine Rush klub je, za razliku od prijašnjih godina, počeo ozbiljnije organizirati drag queen show te od tada gotovo svakog petka nastupa po jedna drag queen. To su Linda Art, Roxanne Spears, Entity, Miss Fufu i Angie International. Nadam se da će nastaviti s ovakvim programom, odnosno da ga neće prorijediti.
Festival DRAGram je prva kulturno-umjetnička i queer-feministička manifestacija u Hrvatskoj, održana u listopadu (oktobar) prošle godine. Posjećenost je bila velika, a drag queen show su izvodile fantastične performerice od kojih bih istaknula Alasku Thunderfuck, sudionicu emisije RuPaul´s Drag Race i Galaxy Divu, zagrebačku drag queen koja je poznata i po tome što je nosila reviju na Perwoll Fashion Weeku.
Ove godine ću osobno pokušati u Zagrebu organizirati izbor za Mr. & Ms. BallCanCan (Croatia), a ideja je ta da hrvatsku pobjednicu i pobjednika, kao i njihove prve pratnje o svom trošku pošaljemo na finalni izbor u Beč. Mislim da bismo mogli taj događaj dovesti na razinu sličnu Euroviziji, barem po pitanju organizacije. Ako uspijem u tom naumu, iskreno se nadam da će i ostale države iz regije privoliti ideju i pridružiti se ovoj manifestaciji.
Kako žive trans osobe u Hrvatskoj, koja je postala i članica EU?
Lea Persen: Ulaskom u EU nije se mnogo stvari promijenilo u Hrvatskoj. Jedino što se promijenilo jest mentalitet ljudi. Daleko je manje nasilja, ljudi su uglavnom suzdržani i ne nameću svoja stajališta agresivno. Osobno nikada nisam doživila neka negativna iskustva u gradu, bilo danju ili noću, kao niti moje prijateljice i poznanice. Rizik za incidente postoji uvijek, bile mi u muškom ili ženskom izdanju, ali čini mi se da su ljudi postali otvoreniji po pitanju ovih stvari.
Općenito je život trans osoba u Hrvatskoj veoma težak iz drugih razloga, prvenstveno gledano sa zakonske strane. Od Ustava do ostalih zakona nigdje se ne spominju prava transseksualnih osoba pa one imaju uglavnom samo dva izbora.
Jedan je živjeti podvojeni život, kao u mom slučaju. Ambiciozna sam, ulažem u svoje znanje i siguran prihod mi je svakako bitan za zadovoljavanje osobnih potreba. Da se ovakva pojavim na poslu, dali bi mi otkaz. Čak i da se upustim u potpunu transformaciju u ženu, problem bi bili dokumenti u kojima bi i dalje pisalo da sam muškog spola. Promjena dokumenata je najveći problem ovdje, uz nabavu hormona estrogena. Da bi osoba uopće došla do njih, potrebno je nekoliko godina posjećivati psihijatra koji bi svojom potvrdom omogućio legalnu i lako dostupnu nabavu hormona.
Drugi je izbor upustiti se u transformaciju samovoljno, a pritom biti izdržavana osoba ili se baviti prostitucijom kako bi se moglo priuštiti osnovne potrebe i hormone koji su skupi. Nadam se da će se u skorašnjoj budućnosti i ti zakoni promijeniti, odnosno prilagoditi.
Kako si izabrala ime Lea Persen?
Lea Persen: Najbolja prijateljica Boby me je krstila tim imenom, rekla mi je da ju podsjećam na bivšu ljubavnicu. A prezime sam si sama nadjenula. Razmišljala sam kakvo bi mi prezime pristajalo, tada sam bila na poslu i rekla sam da će mi prezime biti prva riječ koju ću ugledati ondje. S obzirom da sam tada radila kao medicinski tehničar na psihijatriji, prvo što sam ugledala bio je lijek za smirenje Persen. I tako se zapravo jednostavno rodila, uvijek smirena i pribrana Lea Persen hahah.
Koja je tvoja najveća želja za 2015. godinu?
Lea Persen: Unatoč mnogim željama u 2015. godini, najveća mi je ipak ta da trans scenu u Hrvatskoj pa i općenito na Balkanu dovedem na višu razinu u smislu da se obogati ponuda za izlaske i manifestacije, da se stvori ˝zdrava˝ konkurencija i općenito da pokažem svima da je sve moguće samo kada si neke kockice posložimo i hrabro krenemo stupati! Radila sam kao medicinski tehničar, kao policajac (da čovjek ne povjeruje) i ono što sam do sada postigla želim da služi drugima kao primjer toga da se uza bilo kakve poslove i situacije, a uz malo upornosti i pozitivne energije može živjeti punim plućima. I naravno, world peace!
Razgovarao: Predrag Azdejković

Related Posts