Neformalna grupa “Snaga”: Snaga i osnaživanje


Kada smo dali intervju za junski broj Optimista iz ove godine, kao neformalna organizacija bili smo tek rođena beba. Sada već hodamo i govorimo. Aktivnosti „Snage” su različite jer nude intelektualni i psihološki stimulans koji nedostaje u uobičajenim modusima socijalizacije – kakvi su klabing, društvene mreže i aplikacije za dejting. Negujemo direktnu komunikaciju, ohrabrujemo na umrežavanje, dekonstruisanje stereotipa i uvažavanje razlika unutar same LGBT+ populacije. Za kratko vreme, na našem „Forumu osnaživanja“ uspeli smo da oblikujemo praksu komunikacije međusobnog uvažavanja, na dobrovoljnoj osnovi, bez insistiranja na deljenju ličnih priča, bez postavljanja indiskretnih pitanja, u negujućoj, prijateljskoj atmosferi i afirmativno, bez osude, nametanja rešenja i davanja saveta.

Naši susreti nisu samo prilika za razmenu iskustava, već su, po rečima velikog broja učesnika, postali ključni događaj za LGBT+ zajednicu u Beogradu i Srbiji. Posećenost je u proseku od 30 do 40 debatora. I sve smo to postigli bez ikakvog vida institucionalne i vaninstitucionalne finansijske ili druge podrške.

„Prešao sam 40 i postigao sam sve u životu, šta sad? E da, i gej sam.“

Na dva poslednja okupljanja grupe Snaga razmatrali smo ove teme i debatovali po više od dva sata kako postignuća, potreba za validacijom oblikuju naše živote kao i koje su naše potrebe i mogućnosti posle 40-te. Odakle nam to da ako sam gej/lezbejka, moram postati i postići nešto veliko? Mnogi postižu različite uspehe i kače zastavice postignuća na dosegnutim vrhovima, završavaju fakultete, nalaze opake poslove, idu na opako dobra putovanja i opako daju povoda da im zavidimo, ali ne integrišu u sebi, ne kreiraju i ne zadržavaju sopstveni doživljaj tog svog postignuća i ne osećaju se srećnim.

Umesto toga – „Treba mi novi problem koji ću rešiti, treba mi lepši dečko kog ću smuvati, bolji auto, bolje telo, i svoje i tuđe. Treba mi veća doza dopamina koju ću brzo potrošiti, ali ću posegnuti za novom. A nova mora da nadmaši prethodnu, da bi me uradila“.

Ako sebe postavimo u savremeni društveni okvir, u kojem se uspeh često meri postignućima, izlazi na površinu dodatni pritisak na LGBT+ osobe da se dokazuju i opravdaju svoje postojanje, naročito kada se osećaju kao „drugačiji“.

Svi smo se mi, u nekom trenutku, zapitali: Kada je dovoljno dobro? Kada treba stati? Postoji li trenutak u životu kada više ne moramo ništa dokazivati – ni sebi ni drugima? Da li nas društvo ne prihvata ili je problem u tome što sami sebe još nismo potpuno prihvatili? Šta znači bezuslovno prihvatanje, kako nas traženje potvrde od drugih oblikuje i, na kraju, kako se boriti sa sopstvenom nesigurnošću?

Psihoterapeut Alan Dauns (i sam gej), u svojoj knjizi „The Velvet Rage“ (topla preporuka za čitanje!) analizira upravo ove izazove s kojima se suočavaju LGBT+ osobe, naročito u zrelijim godinama. On se bavi temama poput potrebe za ekstravagancijom, izbegavanja srama zbog seksualne orijentacije, kao i zavisnosti od spoljne validacije. Delo se bavi i pitanjem kako traženje društvenog priznanja može izazvati depresiju i smanjenje autentičnosti, ali i kako nas može podstaknuti na lični razvoj.

Na okupljanju je nas tridesetak čitalo i slušalo odlomke iz Daunsove knjige, razmenjivali iskustva i refleksije, i diskutovali o tome kako savremeni društveni pritisci utiču na naše samopouzdanje i osećaj vrednosti. Zanimljivo je da, iako su mnoga iskustva bila duboko lična i bolna, susreti nisu bili samo ozbiljni i emotivni. Smeh, šale i međusobno razumevanje ispunjavali su prostor, pokazujući koliko je važno imati zajednicu koja vas podržava i razume.

Pitanje se usložnjava kada se doda i – Kako da živim ispunjeno i autentično ako sam osoba queer identiteta i imam više od 40 godina? Starenje može dodatno pojačati osećaj neadekvatnosti. Brojni su izazovi koje donose zrelije godine, a naročito onima koji se nisu izborili za sopstveni prostor u dominantnom narativu koji je uglavnom usmeren na mlađe generacije. Preovlađujući je stav da LGBT+ organizacije i mainstream kultura uglavnom obraćaju pažnju na mlade, dok se mnogi stariji LGBT+ ljudi osećaju izolovano, zapostavljeno i nedovoljno podržano.

Podrška različitosti: zajedništvo među generacijama

Jedan od naših ciljeva je da omogućimo uključivanje LGBT+ osoba svih uzrasta, posebno onih starijih od 40, 50 i 60 godina. Jer to nisu neki nevidljivi ljudi koji žive u paralelnoj dimenziji. Stariji LGBT+ ljudi često se suočavaju sa dodatnim specifičnim izazovima, a pored toga, dugotrajna diskriminacija može ostaviti posledice na mentalno zdravlje. Namera nam je da se uspostavi dijalog među generacijama, u kojem se traže zajedničke tačke umesto naglašavanja razlika. Svi mi imamo iste ili slične relacione potrebe, a ono što nas oblikuje su naši jedinstveni životni putevi, afiniteti i borbe.

Umesto zaključka

Postavili smo mnogo pitanja i ni na jedno nismo dali odgovor. To je zato što je svakome potreban svoj odgovor, a ne tuđi. Nastojimo da stvorimo mrežu podrške koje će omogućiti LGBT+ osobama starijim od 40 godina da se povežu, razmene iskustva i, što je najvažnije, osećaju prihvaćeno. Kroz međusobnu podršku, možemo se osnažiti i nastaviti da rastemo i razvijamo se, bez obzira na godine.

Vidim te, čujem te i razumem, ne osuđujem te, ne dajem ti savet, ne interpretiram i ne učitavam; ako sa ove trpeze možeš uzeti nešto što će ti biti relevantno i hranljivo, što ćeš procesuirati i iskoristiti na sopstveni način, neka te moje svedočanstvo nadahne.

U vreme u kom sa svakog Google oglasa odzvanjaju reči lični rast i razvoj, rad na sebi, promena, rad s traumom, rezistentnost i rezilijentnost, zanemarujemo moć kontakta, povezivanja i kreiranja zajedničkog iskustva.

Snaga i osnaživanje

Za rad u Snazi potrošili smo 0 dinara. Neformalna grupa Snaga nema ni institucionalnu ni vaninstitucionalnu finansijsku podršku i „iza nas niko ne stoji“. Ali Snaga raste.

Pored „Foruma osnaživanja“ postoje i sportske aktivnosti, na koju smo posebno ponosni. Svake nedelje (letos na Adi Ciganliji a sada u centru grada) desetina ljudi okupljenih oko Snage igra odbojku… S druge strane, nastojimo da razvijemo i druge inicijative: Forum amaterski teatar, outdoor aktivnosti, biciklizam i programi queer umetnosti. Ideja je puno. Da jednog dana možemo slobodno reći da ovde postoji nešto se zove queer zajednica i da ona funkcioniše u srpskom društvu.

Takođe, nedavno smo uveli praksu angažovanja gostujućih moderatora, čime želimo da osiguramo da se što više ljudi uključi u diskusiju i doprinese razvoju naše zajednice.

Pozivamo vas da nam se pridružite na našem sledećem okupljanju 27. decembra u 20.00 časova u klubu Mornar. U pitanju je Snagin novogodišnji pab kviz. Svi su dobrodošli, a ako nemate s kim da dođete, slobodno nas kontaktirajte – sačekaćemo vas. U toku decembra ćemo organizovati i predavanje o PrEP-u i profilaksi koje će održati organizacija CheckPoint Beograd.

U narednim tekstovima bićemo još detaljniji u izveštavanju o Forumu Osnaživanja i njegovom uticaju, posebno za one koji nisu iz Beograda. Naša misija je da širimo zajedništvo i inkluziju, i da se borimo za vidljivost i pristup za sve LGBT+ osobe, bez obzira na godine ili poziciju u društvu.

Dođite da pričamo ili igramo odbojku.

INSTAGRAM: @n.g.snaga

Pišu: Miloš i Saša

Više tekstova iz broja 81 – decembar 2024. možete pročitati na (Klik na sliku):