Beth Ditto: O muzici, aktivizmu i queer identitetu


Ovo je bila prava povratnička letnja sezona za dance-punk trio Gossip (vokalistkinja Beth Ditto, instrumentalista Nathan Howdeshell i bubnjarka Hannah Blilie). Nakon objavljivanja njihovog novog albuma Real Power, bend iz Arkanzasa uživa u svom ponovnom okupljanju, putujući Evropom i Velikom Britanijom na neprestanom turneji. Ipak, 12-godišnja pauza čini da se ponovni povratak na scenu oseća kao pravo oduševljenje.

Iako je prošlo više od decenije, prepoznatljiv stil benda izazivanja haosa i dalje je, zaista, netaknut. Real Power živi u potpunosti prema svom nazivu – to je prava bomba. Ditto-ov hrabri vokal udara u teške teme: razvode, smrt, izolaciju i prijateljstvo. I dok Ditto hrabro ulazi u te teme, buntovna i spremna da kaže nešto. Naravno, bićete pogođeni veselo mešavinom disko melodija, pop pesama za plesne podijume i klasičnih pank uticaja. Ali, na kraju, to su srce i dobronamerni lekcije koje vas dočekuju u samoj srži ovog albuma.

Real Power podseća na poznat osećaj iz pesme Standing In The Way of Control – hit singl benda koji je napisan kao odgovor na predloženi američki savezni brakovni amandman koji bi zabranio brakove istog pola. Ovaj najnoviji album pojavio se u svetlu protesta Black Lives Matter koji su se dešavali blizu Ditto-inog doma u Portlandu. Politička uznemirenja uticala su na solo projekat koji je već bio u fazi realizacije. Ditto je angažovala pomoć industrijskog mogula Rika Rubina, pre nego što je pozvala svoje kolege iz Gossip-a za podršku.

Zdravo Beth! Čestitamo na novom albumu i na neprestanom letnjem turneji. Kako ide u poslednje vreme?

Znate, što starija postajem, to mi je potrebniji prostor. Sada spavam ceo dan dok ne dođe vreme da se našminkam, a onda budem budna celu noć. To nikada nema smisla jer nikada ne znaš u koje vreme ćeš nastupati na festivalima. To je puno za prilagoditi telo. Obično pokušavam da nađem mesta tokom dana da jednostavno budem tiha.

Ponovo ste se uklopili u rutinu turneje i imate zauzet raspored. Koja je životna lekcija koju ste naučili na tom putu?

Poznajem Nathana [Howdeshell] već dugo i svi smo prošli kroz stvarno lude promene, traume i puno radosti. Mi smo isti kao kad smo bili deca i kada sviramo zajedno. Što se muzike tiče, nije to kao da radite operaciju. Oboje zaista volimo greške, volimo kada stvari padnu i ponovo se skupe. U određenom uzrastu stvarno naučiš ko su tvoji pravi prijatelji i kome možeš da veruješ.

Vaš novi album Real Power je vibrantan, subverzivni dance-punk projekat. Izdali ste ga u vreme kada su LGBTQIA+ identiteti i dalje progonjeni u SAD-u. Album deluje kao podsetnik na ono što možemo da uradimo kao zajednica kada se ponovo ujedinimo i poravnamo. Da li biste se složili sa tim?

Bez obzira na to iz koje zajednice dolazite, delite iste traume, vremenske okvire, jezik i iskustvo. Neće uvek biti kao “oko za oko”, ali vam daje empatiju za ono što neko drugi proživljava. Moj asistent je jednog dana govorio o tome zašto neki ljudi nemaju empatiju, kako je to zato što nemaju maštu. Da biste imali empatiju, morate da znate kako je staviti se u tuđe cipele. Mislim da je to zaista tačno.

Muzika je veoma važna za društveni napredak, posebno kada uzmemo u obzir kako može da pokrene aktivizam ili osnaži subkulture. Moram da pitam o jednom klasiku – Standing In The Way of Control, koji je katapultirao karijeru benda i postao queer himna za mnoge. Koja je muzika pomogla vašem političkom buđenju?

Rastući kao radnička, debela devojka i gledajući kako je moja mama radila toliko teško za tako malo, stvarno nisam to razumela. Reči moje mame su me uvele u kontrakulturu i subkulturu jer sam počela da čitam o različitim vrstama aktivista. Vrlo važan deo slagalice bila je grunge muzika. Nirvana je donela toliko informacija iz podzemlja u pop kulturu. Sonic Youth su govorili o The Raincoats, a Melvins su govorili o Fugazi u velikim magazinima ili u intervjuima za MTV. To je bila velika promena za pop kulturu.

Nirvana je deci prenela toliko informacija, o tome kako postoje različiti načini da se izgleda i različiti načini da se bude u bendu. [Cobain] je hteo da cheerleaderke u videu za Smells Like Teen Spirit budu debela. To je bio reditelj koji ga je odvratio jer ljudi nisu razumeli i mislili su da se Cobain šali. Ne, on je bio aktivista za debelo telo i govorio je o imidžu tela. To je mnogo potcenjeno, ali za ljude koji su se povezali sa tim, bilo je vredno.

Gossip je potpisao ugovor sa Sony-ovom podetiketom, Music With a Twist 2007. godine. Čak i sada, neki članci ga nazivaju “gay muzičkom etiketom”. Da li je biti deo LGBTQIA+ specifične etikete u to vreme delovalo kao davanje izjave ili je to bilo nešto što vam je jednostavno odgovaralo kao bendu?

Pre toga smo bili na Kill Rock Stars i K Records. Music With a Twist je bilo bolje. Bilo je veoma gay, ali ne i baš queer. Svi su bili dovoljno ljubazni, ali nije bilo postavljeno za uspeh. Upravo sam o tome razgovarala sa Jake Shears-om. On je u suštini iz Sijetla, znamo mnogo istih ljudi, i odrasli smo u vrlo sličnom okruženju. Mislim da je jako interesantno, naročito jer je ovo gay intervju – znate o čemu govorite! Jake i ja smo razgovarali kada je razgovarao sa Eltonom Johnom za intervju. Jake je rekao da nismo radili dugmadi duginih boja, nismo radili Pride, nismo radili [rozi] trougao – nismo radili to sranje. Nije bilo kul niti deo estetike, a Elton je bio iznenađen. Postojala je gay mainstream scena, a onda smo tu bili mi. To je bila subkultura subkulture. Zanimljivo je kako sada svi mašu zastavama.

Mnogi od nas zaista mašu zastavom – doslovno ili figurativno – i to pomaže u stvaranju ovog međugeneracijskog osećaja zajedništva. Kao LGBTQIA+ muzičar, koliko je važno da pošaljete snažnu poruku kroz svoju muziku?

Znam tačno na šta mislite. Mislim da nije nužno da queer muzika bude sa očiglednom porukom. Odgovor koji mi pada na pamet je da kada napravite album kao queer osoba, svaka ljubavna pesma je queer ljubavna pesma. Uvek se vraćam na trenutak kada saznate da su [umetnici queer] nakon što su izašli iz ormara kasnije u životu. Slušate ove pesme koje su napisali i shvatite kako zvuče potpuno drugačije kada znate da su govorili iz queer perspektive. To bi mogla biti pesma o pranju sudova, ali je ipak queer iskustvo! Bez obzira na to šta album pokušava da kaže, ili šta pokušava da prenese, to ne znači da će biti isto za svaku osobu, ali je ipak queer pesma i te stvari znače mnogo.

Na kraju, Gossip je osvojio mnoge nagrade, od Alternative Music Album of the Year, do toga što vas je NME stavio na svoju poznatu “Cool List”. Ako biste mogli da dobijete bilo koju nagradu na svetu, koja bi to bila?

Najbolja tetka! Obožavam to.

Više tekstova iz broja 82 – februar 2025. možete pročitati na (Klik na sliku):