Prva epizoda Tetki objavljena je u septembru prošle godine i svakog drugog četvrtak mogli ste da uživate u zanimljivim temama koji je ovaj, tada trio obrađivao. Ako ste ih kojim slučajem propustili, podkast Tetke možete slušati na skoro svim platformama koje nude podkaste, poput dizera, spotifaja, gugl podkastâ, saundklauda i sajta podcast.rs. Takođe, sve epizode su objavljene na jutjubu, gde možete pogledati poslednju epizodu prve sezone i novogodišnji specjial u video formatu.
Kako su nastale „Tetke”?
Alexis: Ideju za „Tetke” sam imala preko dve godine. Htela sam da napravim nešto po uzoru na TV formate, gde neki panel žena diskutuje na različite teme npr. „The View”, „The Talk” u Americi ili kod nas ona emisija „Žene”, samo da to bude iz gej perspektive. Goran i Miloš su mi spontano pali na pamet kao neki zabavni ljudi s kojima bih mogla to da radim, a sam naziv „Tetke” bio je zapravo neka ideja da se osnaže svi gej fem muškarci i da se reč „tetka” iz gej slenga koristi kao nešto lepo, a ne kao nešto negativno.
Kako birate teme kojima ćete se baviti u vašem podcastu?
Goran: U principu, tu je Aleksis uspostavila hegemoniju i ona nam određuje i čime ćemo da se bavimo i šta ćemo da pričamo. Nismo se Miki i ja pitali ništa i zapravo zato je Miki morao da nas napusti (smeh).
Alexis: Što bi Šešelj rekao: „Dogovorićemo se kako ja kažem!” Šalim se, to je, naravno, jedna velika laž – ja sam samo osoba koja dosta predlaže i ima DOBRE IDEJE. Prosto, ja nisam kriva što se tuđe ideje ne zapate kao moje. Naravno, svi smo podjednako uključeni u proces smišljanja i odlučivanja.
Da li se uvek slažete i imate slično mišljenje ili se posvađate?
Goran: Ne slažemo se uvek i ne daj bože da se uvek slažemo, jer ne verujem da bi podkast bio zanimljiv da je tako. Jednom se, na primer, dogodilo da smo morali da obustavimo snimanje, da bismo se Miki i ja pošteno isprepirali oko jedne teme i tu je Aleksisina uloga bila iznenađujuće medijatorska, s obzirom na to da ona privatno obožava da potpaljuje vatru. Van to jednog puta smo uvek nalazili zajednički jezik, uprkos tome što se ne slažemo
Alexis: Što se tiče razmirica – one se dešavaju i mi vrlo često imamo nekakva neslaganja, ali tu stupa na snagu ta anaša kultura dijaloga i uvek nađemo prelazno rešenje. Jedna od najvećih drama je bila zapravo neslaganje oko toga da li treba autovati poznate ličnosti ili ne. Tada smo bukvalno morali da prekinemo snimanje i raspravljali, ali uvek manje-više sve rešimo dijalogom, uprkos tome što svi imamo jak personaliti.
I da li je okej autovati javne ličnosti?
Goran: Generalno sam stava da svako treba da ima prava da kontroliše svoja autovanja, pa tako i javne ličnosti. S druge strane, ako je neka osoba koja uživa neki stepen popularnosti neautovana, ali je i aktivno homofobična u javnosti – mislim da takvo licemerje treba obznaniti, jer ne smemo da dozvolimo da budemo igralište poznatih i polupoznatih ljudi zarad njihovih sitnih interesa.
Alexis: Razumem ideju da se autuju oni koji su poznati i privilegovani, autovanjem se teret homofobije i transfobije deli, ali nikada ne bih preuzela ulogu sudije u toj situaciji. Radije bih motivisala te ljude da sami istupe pod svojim uslovima. Kao i Goran sam saglasna da treba isprozivati one koji svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet kriju homofobijom, transfobijom i generalno konzervativnim istupima, a takvih na našoj estradi ima puno. Radujem se danu kada će sve te kvir javne ličnosti prestati da se kriju i svojim autovanjem pomoći pre svega sebi, a onda i celoj zajednici.
Epizode traju mahom duže od sat vremena. Da li vam vreme brzo prođe?
Alexis: Najgore je što nama snimanja nekad traju i po pet-šest sati, jer mi tako dođemo, pa se dogovaramo šta ćemo i kako ćemo, pa pogledamo neki materijal koji ćemo obrađivati, pa krenemo da ogovaramo, pa naručimo sarmu i onda sednemo da snimamo. Nekad se čak događalo da snimimo epizodu, pa kažemo „ajde ispočetka, ovo što smo snimili je bilo ’onako’”. Na snimanju se uglavnom raspričamo, pa epizode duže i traju, ali kad si sa Tetkama, vreme leti.
Kakve su bile reakcije javnosti?
Goran: Pa ja iskreno sumnjam da neka šira javnost i zna za naš podkast. Čini mi se da je podkast ostao negde u LGBT+ krugovima, što je okej. Zapravo naš fokus i jeste da budemo pre svega sadržaj za LGBT+ zajednicu i u okviru nje su reakcije bile uglavnom jako pozitivne. Događalo mi se i da na nekoj gej žurki, pa čak i dejting aplikaciji mi neko kaže da sluša i voli naš podkast.
Alexis: Evo sad kad smo organizovali „Thank U, Next” žurku u Novom Sadu, baš mi je nekoliko ljudi prišlo i pitalo hoće li biti nove sezone, a javljaju nam se i ljudi na netu da nam odgovore na neku temu koju smo obrađivali. Meni je mnogo drago zbog toga, jer lično i ja bih volela da sam imala ovakav sadržaj kad sam imala 13, 14 ili 15 godina. Mislim da je važno da što više ljudi iz zajednice kreiraju neki sadržaj, jer originalnog kvir sadržaja na našem internetu nema mnogo.
Da li ste imale neke kontroverze?
Alexis: Moram da priznam da se ja stalno bojim da nešto ne kažem pogrešno ili da se nešto ne protumači pogrešno zarad sopstvenog mentalnog zdravlja, jer ljudi umeju da pogrešno protumače ili učitaju, a i neka pogrešna izjava uvek može da se potkrade. To se dosad nije dešavalo osim kada su određene grupice ljudi pokušale da nešto namerno izvade iz konteksta, ali bezuspešno.
Goran: Ja sam negde osetljiviji i od Aleksis na sadržaj koji bi mogao da se protumači pogrešno. Inače, od sredine sezone je postao moj zadatak da preslušavam epizodu pre izbacivanja i onda ja kažem Jovanu, našem dizajneru zvuka, i šta tehnički treba da popravi i šta mislim da bi trebalo da se iseče, jer bi moglo biti neprikladno.
U međuvremenu ste ostali bez jednog člana?
Goran: Tačno je. Miki je odlučio da izađe iz Tetki, što zbog dosta obaveza, što zbog toga što je smatrao da teme nisu dovoljno kompatibilne sa njim. Nama je mnogo drago što je bio sa nama makar ovu prvu sezonu, jer joj je davao poseban šarm.
Alexis: Slažem se sa Goranom, samo se nadam da ovo neće biti klasičan scenario, gde članica nekog benda reši da izađe, jer kao želi da se odmori, a onda krene da radi svoj solo projekat. Ukoliko Miloš bude krenuo ovim putem, to mu neće proći, ali ovom prilikom ga pozdravljam i, evo barem za novine, želim mu sve najlepše (smeh). Šalu na stranu, Miki i ja se družimo skoro celu deceniju i žao mi je što neće biti sa nama, ali se istovremeno i radujem novoj dinamici i generalno novoj sezoni.
Šta planirate u budućem periodu? Da li razmišljate o proširenju? Javnom konkursu za trećeg člana?
Alexis: Za drugu sezonu smo isplanirali da podkast bude malo strukturisaniji po celinama. Takođe, dogovorili smo se i da menjamo termin – ići ćemo svakog drugog ponedeljka i prvu epizodu možete da očekujete 13. septembra, za vreme Nedelje ponosa. Što se proširenja tiče, vest da Miki odlazi je i nas malo zatekla, maltene pred početak snimanja prve epizode druge sezone. Goran i ja smo odlučili da smo zasad sebi samima dovoljni, tako da nastavljamo kao duo.
Goran: Ja bilo koji scenario ostavljam kao otvorenu opciju. Kad nam je Miki rekao da odlazi, Aleksis i ja smo odmah krenuli da predlažemo ko bi mogao da bude novi član, ali smo na kraju shvatili da nam ne treba toliko ishitreno proširenje.
Da li se menja negativan odnos prema gej fem muškarcima, odnosno tetkama?
Alexis: Nisam sigurna koliko smo mi femice danas prihvaćenije, ali smo definitivno osnaženije i hrabrije. Društvo naš feminitet vidi kao slabost, jer i žene percipira kao slabe, ali to je zabluda. Upravo zbog njega je na nama od samo starta bio veći teret homofobije i nismo imale opciju da se ne autujemo, jer društvo svakog fem muškarca percipira kao geja, ali mene lično je to naučilo da moram da stisnem zube i odbranim se. Femfobija je poslednjih godina predmet jakih kritika i to je dobar početak. Str8 looking i mačo batice bi trebalo da nam budu zahvalniji, jer da nije bilo nas i dalje bi morali da se žene i žive paralelne živote.
Goran: Čini mi se da su feminizirani gej muškarci nekako uvek bili, ne najveća, ali svakako najtransparentnija meta homofobije i mislim da se to nije promenilo ni dan-danas. Danas samo postepeno postajemo manje homofobična sredina, pa je samim tim i taj negativan odnos prema gej fem muškarcima labaviji. Ono što mi je svakako oduvek bilo jasno, mada se sa time verovatno susreću i drugi pripadnici i pripadnice LGBT+ zajednice, jeste da sam uvek morao da na drugim poljima ekstremno kompenzujem, da bih bio potpuno prihvaćen, kao da su moja feminiziranost i seksualnost nekakve falinke. Znate, ako je Goran recimo najduhovitija osoba u razredu, onda on više nije „onaj peder”, nego „onaj car”. Meni to lično nije bio veliki problem, ali je glupo što svi moramo da se suočavamo sa takvim očekivanjima.
Šta mislite o bodi-šejmingu među gej muškarcima?
Goran: Bodi-šejming nije smislila gej zajednica, ali jeste jedan od većih problema unutar same zajednice i mislim da je to zapravo jedna od manifestacija kompenzovanja toga što smo to što jesmo. Takođe, smatram da taj bodi-šejming ima veze sa time što je mnogim gej muškarcima intima vrlo često dostupna jedino kroz nekakve jednokratne seks-dejtove, a to nisu prilike za vezivanja i dublja upoznavanja. Takva situacija je onda i pogodno tlo za nekakvu međusobnu kompetitivnost u izgledu. Uprkos svemu tome, moram da kažem da poznajem jako mnogo divnih gej muškaraca koji su se vrlo emancipovali od takvog rezonovanja.
Alexis: Naravno da je tako nešto potpuno neprihvatljivo, ali je isto tako kultura u kojoj smo odrasli i u kojoj živimo. Meni recimo sa lažnih profila često pišu uvrede na račun kilaže, mada ima i onih koji me zbog toga fetišizuju. Moj mentalni sklop je takav da uživam u tome da ljudi pričaju o meni, pa čak i kada pričaju negativno. Nisam nešto u fazonu da svi treba da vole svoje telo i da su sva tela lepa, već da su sva tela takva kakva jesu i da ne treba praviti veliku famu oko toga. Nekada smo zaista prestrogi prema gej muškarcima, jer ma koliko da sam dobijala negativnih komentara, dobila sam i hrpu pozitivnih i biram da se fokusiram na te sjajne gej momke koji su dobri, hrabri i solidarni.
Da li je podcast ubio radio zvezdu?
Goran: Nemam pojma, ja nikad u životu nisam pratio radio-program, a podkasta sam više snimio nego odslušao (smeh).
Alexis: Evo sad sam krenula na vožnju i ono od radija što sam tada čula je bilo kriminalno i to, recimo, i treba da umre. E sad, formati radija i podkasta mogu sami po sebi mogu da koegzistiraju i ako neka stanica želi da uvrsti „Tetke” u svoj program, mi se ne bismo bunili.
Vaša poruka čitaocima Optimist magazina?
Alexis: Budite okej sami sa sobom, budite ponosni na činjenicu da ste okej sami sa sobom. Dolazite na žurke i druge gogađaje koje organizujem! Slušajte „Tetke” svakog drugog ponedeljka, a možete čak u Prajd info centru da kupite „Tetke” merch.
Goran: Manifestujte da diplomiram.
Razgovarao: Predrag Azdejković
Foto: Boban Ristić
Styling: Jelena Jelić – Body Chain
Makeup: Loakiin
Više tekstova iz broja 61 – avgust 2021. možete pročitati na (Klik na sliku):
Leave a Reply