Nije prošlo ni nekoliko sati od objavljivanja trejlera za film „Stonewall“ Rolanda Emmericha već se pojavio poziv za njegov bojkot zbog beljenja LGBT istorije i izbacivanja trans osoba. Peticiju za bojkot potpisalo je preko 20 hiljada ljudi. Premijera filma zakazana za 25. septembar ove godine.
Radnja filma smeštena je oko 1969. godine i Stonewallske pobune, nasilnog sukoba sa policijom koja je osnažila LGBT pokret u SAD. Glavni lik je Danny Winters, mladi beli gej mladić koji iz Kanzasa beži u Njujork i put ga navodi u Stonewall Inn. Danny je baziran na istinitom liku Dannyju Garvinu, mladom gej beskućniku koji je učestvovao u Stonewallskoj pobuni.
Oni koji pozivaju na bojkot filma kažu: „Vreme je da se prepozna napor crnih i braon trans žena i drag kraljica u ovoj pobuni. Po trejleru vidimo da se to neće desiti. Većinu karaktera glume belci, muškarci igraju uloge trans žena i ljudi koji su započeli pobunu nisu ni navedeni. Pozivamo na bojkot filma. Ne bacajte novac na kapitalističku industriju koje nije uspela da prepozna prave heroje. Ne podržavajte film koji briše našu istoriju. Ne gledajte Stonewall. Ispričajte svoju istoriju! Koristite socijalne mreže da raširite ono što znate da je istina o Stonewallu. Snimite svoje kratke filmove, pravite video klipove, pišite, pevajte pesme. Nastavite da predajete pravu istoriju. Časovi istorije uče mlade generacije da su beli, heteroseksualni cis ljudi (ljudi koji imaju isti rodni i polni identitet, koji nisu trans) spasioci i osnivači naše zemlje. Netačno. Učeni smo da beli ljudi cilj, cilj kome se teži. Netačno. Retko kad smo učeni LGBT istoriji, ali kad jesmo sve se vrti oko belih cis gej muškaraca. Netačno. Ovaj film nije ništa drugačiji od tih časova istorije koji nudi dezinformacije svakom potencijalnom gledaocu. Samo iz trejlera se može videti da je glavni lik beli cis gej muškarac. Zašto? Samo iz trejlera se može videti da nema mnogo ljudi koji nisu belci. Zašto? Da skratimo, takođe vidimo da je beli muškarac baca ciglu i započinje pobunu, stvara „front za gej oslobađanje“ i da se u njega zaljubljuje bledolika trans žena. Naravno, mi se svi zaljubljujemo u belog spasioca. Netačno.“
Onima koji pozivaju na bojkot najviše smeta što glavni likovi u filmu nisu trans osobe Marsha P Johnson, Sylvia Rivera i lezbejka Storme DeLarverie za koje se smatra da su započele Stonewallsku pobunu.
Povodom ovog bojkota oglasio se glavni glumac Jeremy Irvine koji kaže: „Pogledao sam film po prvi put prošle nedelje i uveravam vas da su predstavljene skoro sve rase i delovi društva koji su bili deo ovog veoma važnog pokreta za građanska prava. Marsha P Johnson čini veliki deo ovog filma, i iako su svedočenja iz prve ruke o tome ko je bacio prvu ciglu veoma različita , u filmu to čini izmišljeni crni trans lik kojeg glumi talentovani Vladimir Alexis. Moj lik je usvojen od strane grupe dece sa ulice. Po mom mišljenju, priču vodi lider te grupe kojeg glumi Johny Beauchamp koji glumi portorikanskog transvestita koji se bori da preživi na ulici. Lik kojeg glumi Jonathan Rhys Meyers predstavlja grupu Mattachine Society, koji su u to vreme mahom činili belci iz srednje klase koji su se borili protiv nasilja i radikalizma. Bio sam veoma nervozan da prihvatim ovu ulogu jer sam znao koliko je važna ova tema, ali Roland Emmerich je jedan od najsenzibilisanijih i iskrenih reditelja s kojima sam radio i nadam se smo kao ansambl verno preneli ovu važnu priču i da smo napravili dobar film.“
Oglasio se i reditelj filma Roland Emmerich koji potpisuje blokbastere kao što su Dan nezavisnosti, Godzila, Dan posle sutra, 2012, Univerzalni vojnik, Zvezdana kapija… i pripadnik je LGBT zajednice: „Kada sam prvi put čuo o Stonewallskoj pobuni kroz rad sa Gej lezbejskim centrom u Los Anđelesu bio sam iznenađen da su okolnosti koje dovode da mlade LGBT osobe postaju beskućnici iste kao pre 45 godina. Hrabri postupci svih koji su se borili protiv nepravde u 1969. godini inspirisali su me da ispričam neodoljivu, izmišljenu dramu o tim danima koja u fokusu ima mlade LGBT beskućnike, naročito mladog gej muškarca iz Kanzasa koji je izbačen iz kuće zbog svoje seksualnosti i dolazi u Njujork i združuje se sa ljudima koji su bili aktivni deo događaja koji doveli do pobune i same pobune. Razumem da je nakon objavljivanja trejlera došlo do zabrinutosti kako su predstavljeni ti likovi, ali kada ovaj film, koji je za mene produkt ljubavi, bude došao u bioskope, publika će videti da duboko poštuje aktiviste iz realnog života koji su učestvovali u pobuni, kao što su Marsha P. Johnson, Sylvia Rivera i Ray Castro i sve druge hrabre ljude koji su pokrenuli pokret za građanska prava koji i danas traje. Mi smo svi jednaki u našoj borbi za prihvatanje.“
U odbranu filma ustao je AIDS aktivista Larry Kramer (80) koji kaže: „Ne slušajte te budale. Zbog nekog razloga postoji grupa „aktivista“ koji insistiraju na održavanju njihove glavne uloge i učestvovanja tokom pobune. Nažalost izgleda da nema nikog među živima ko bi rekao „nije se tako desilo“, ili „ko si ti ili gde si jebote ti bio“. Pored toliko istorije ne postoji način da se „dokažu“ mnoge stvari, što dozvoljava umetnicima kao što ste vi (i ja, ako mogu da dodam) da uzmu srž i pokušaju da nađu i ispričaju značenje i istinu. Nadam se da će ovo sranje od bojkota vašeg filma prestati. Ovde nije u pitanju novi „Cruising“. Ne gledanje ovog filma će pogoditi nas same. Srećno i hvala na vašem trudu“, završio je Kramer.
Usijale su se društvene mreže, pišu se blogovi, snimaju video klipovi, svako ima mišljenje o filmu i navodnom beljenju LGBT istorije, ali ono što je svima njima zajedničko jeste da niko od njih nije gledao film, a mnogi imaju zacementirano mišljenje o istom! Problem je što su mnoga mišljenja zasnovana na urbanim legendama iza kojih ne stoje istorijske činjenice. Ne zna se ko je prvi gađao kamenom policiju, ne zna se ko je tačno bio prvi, ima više verzija, a ono što je sigurno jeste da su tih večeri bili prisutni svi delovi LGBT zajednice, bez obzira na boju kože. Čitava ova histerija je podigla pažnju kad je u pitanju problem transfobije i rasizma u samoj LGBT zajednici, ali je veliki problem što jedan mejnstrim film može da bude kolateralna šteta i što se iz čitave priče izbacuju beli gej muškarci kao da nijedan belac nije bio prisutan. Mejnstrim gej filmova nema mnogo, dobijemo ih jednom u pet godina i kada se pojavi pokušavamo da ga uništimo pozivom na bojkot. Tako da bih se složio sa Kramerom koji kaže da će ne gledanje ovog filma pogoditi nas same. Premijera filma je zakazana za 25. septembar i nadam se da će doći i do srpskih bioskopa.
Piše: Predrag Azdejković