Ova godina biće upamćena i po otvaranju sigurne kuće za LGBT+ osobe u Bosni i Hercegovini, kakva u Srbiji još ne postoji. Nosilac projekta je Fondacija „Krila nade“ iz Sarajeva. Za Optimist je govorila Nejla Zejnilagić, socijalna radnica i voditeljka projekta Sigurne kuće.
Kada se razvila ideja o otvaranju Sigurne kuće za LGBT+ osobe u Sarajevu? Kakva je situacija sa sličnim projektima u regionu?
Ideja o otvaranju Sigurne kuće za LGBTI+ osobe postoji već duže vrijeme, kao odgovor na prepoznatu potrebu za sigurnim prostorom u kojem bi zajednica mogla pronaći zaštitu, podršku, te se osnažiti nakon preživjelog nasilja. Ideja je konačno realizovana u aprilu ove godine zahvaljujući podršci Vijeća Evrope i Evropske Unije. Kockice su se posložile i pružila se prilika za konkretnu realizaciju. Što se tiče regiona, sigurne kuće za LGBTI+ osobe već postoje u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, a kolege iz tih zemalja pružile su nam punu podršku u procesu stvaranja ove kuće.
Kako je otvaranje teklo i koliko je teško bilo dobiti podršku, npr, lokalne opštinske uprave?
Otvaranje Sigurne kuće ovakvog tipa bilo je prilično izazovno, obzirom na to da je ovo novi projekat ne samo za nas, kao Fondaciju „Krila nade“, već i za lokalnu zajednicu. Administrativni poslovi bili su dosta iscrpljujući i zahtijevali dosta vremena i energije. Ipak, imali smo veliku podršku kolega iz regiona, kao i iz sigurnih kuća unutar naše države, još uvijek radimo na uspostavi institucionalne suradnje, i optimistični smo da će u bližoj budućnosti doći do iste.
Koju vrstu pomoći i podrške korisnici/e mogu očekivati kod vas? Maksimalan boravak je šest meseci? Šta je krajnji cilj boravka?
Sigurna kuća će korisnicima/ama osigurati sve osnovne egzistencijalne potrebe uključujući smještaj, hranu i sigurno okruženje. Pored toga svaki korisnik/ca imat će psihosocijalnu podršku, koja obuhvata psihoterapiju i psihijatrijsko liječenje, osnaživanje i podršku pri zapošljavanju. Također, nudimo pravnu pomoć u suradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, kao i mogućnost za stvaranje socijalnih veza putem radionica, te sportskih aktivnosti koje organizujemo mi ili naše kolege iz nevladinog sektora. Što se tiče perioda boravka, iako je maksimalan okvir šest mjeseci, vrlo smo fleksibilni. Svakom korisniku/ci pristupamo indvidualno, s obzirom da dolaze sa različitim problemima i stanjima. Nekima je potrebno manje, a nekima više da postignu krajnji cilj boravka, a to je osnaženost i spremnost za samostalan život.
Kako teče jedan tipičan dan u Sigurnoj kući?
Jedan tipčan dan u Sigurnoj kući vrlo je sličan danu u svakom domu. Naš cilj je da se korisnici/e osjećaju kao da su u svom trenutno prelaznom domu, dok uz njih boravi uvijek jedan/a od članova/ica stručnog tima. Boravak u Sigurnoj kući podrazumijeva poštovanje određenih pravila, poput kućnog reda i internih protokola. Korinici/e učestvuju u svakodnevnim obavezama, poput održavanja prostora i pripreme obroka, također imaju priliku naučiti nove vještine koje će im biti korisne za samostalan život. Slobodno vrijeme provode u druženju, igranju društvenih igara i opuštanju. Uz to rade na svom doškolovavanju, traženju posla i uključivanju u aktivnosti koje ih osnažuju za budućnost.
Koji su osnovni kriterijumi za prijem korisnika/ca? Da li postoji neophodna dokumentacija i izolovani hitni slučaji kada se ona ne traži? S tim u vezi, da li je neophodno da osoba bude državljanin/ka Bosne i Hercegovine?
Svaka osoba koja preživi neki oblik nasilja – bilo da je riječ o porodičnom, partnerskom, verbalnom, fizičkom ili ekonomskom stiče pravo na boravak u Sigurnoj kući. Prije prijema, stručni tim sprovodi procijenu kako bi se utvrdile potrebe i okolnosti osobe. Osim interne dokumentacije neophodni su i identifikacioni dokumenti korisnika/ice. Što se tiče osoba koji nisu državljani/ke BiH, ako se radi o hitnom ili izvarednom slučaju, učinili bismo sve što je u našoj mogućnosti da im pružimo neki oblik pomoći.
Većina sigurnih kuća ne prihvataju osobe koje boluju od težih psihijatrijskih oboljenja, nedovoljno mentalno razvijene, osobe zavisne od alkohola, droga i tableta. Šta se dešava kada se osoba tih karakteristika i/ili navika pojavi kod vas? Da li bi svakako dobila podršku, samo drugi vid?
Da bi osoba postala korisnik/ca Sigurne kuće, važno je da bude funkcionalna i sposobna samostalno obavljati svoje zadatke i obaveze, bez ugrožavanja sebe ili drugih osoba u kući. Ukoliko se javi osoba koja nije u stanju zadovoljiti ove kriterije, usmjeravamo je ka adekvatnim ustanovama radi stabilizacije stanja. Nakon što se njeno stanje stabilizuje, ponovo bismo razmatrali njen prijem u Sigurnu kuću.
Prema istraživanje o funkcionisanju i radu sigurnih kuća za žene i decu žrtve nasilja u Srbiji, koje je sprovelo udruženje građana „Atina“, ispostavilo se da o lokacijama sigurnih kuća znaju čak i neki taksisti. Kolika je uspešnost čuvanja tajnosti lokacije Sigurne kuće u vašem slučaju?
Rizik otkrivanja lokacije Sigurne kuće uvijek postoji, i toga smo potpuno svjesni. U vezi s tim, poduzimamo sve neophodne mjere kako bismo zaštitili tajnost lokacije i sigurnost njenih korisnika/ca. To uključuje potpisivanje više internih protokola o sigurnosti i zaštiti lokacije, kojima se osigurava povjerljivost svih informacija. Naš prioritet je da se korisnici/e osjećaju sigurno i zaštićeno tokom boravka, stoga stalno radimo na unapređenju mjera sigurnosti.
Šta Srbiju i zemlje iz regiona deli od otvaranja Sigurne kuće za LGBT+ osobe?
Znamo da postoji želja naših kolega iz regiona, s kojima smo u stalnom kontaktu, da otvore sigurne kuće u svojim državama. Svjesni smo da je proces težak i da se suočavaju s mnogim preprekama u njegovom ostvarivanju. Ono što im želimo poručiti jeste da budu istrajni, jer zaštita osoba koje su preživjele nasilje mora postojati, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. To je osnovno ljudsko pravo koje ne smije biti zanemareno.
Razgovarala: Jovana Ivetić
Više tekstova iz broja 80 – oktobar 2024. možete pročitati na (Klik na sliku):
